Noć mladog mjeseca
satkan od rutine
mjesec izranja
na tren
nadohvat
lice gubi
odsjaj
talasaj zaglušuje
šuškanje
nemir
koraci u
dubokom svodu
mjesečinu
razlamaju
u držanju dah
baršunasti snovi
lice je poljubilo mjesec u vodi
Mjesečina
pogled prema
rijeci
koja se ulijeva u
mjesečevu
sonatu
u tišini
ljepljivog zraka
zadržan dah
nezamjetna nježnost
praskozorje
vodi u trenutak
snivao je more
Uštap
plavičasto bdije
nad glavama
usnulim licima
u sjaju
očarani
rasanjeni
govorimo u vrijeme
Helena Risek
