tišina je u pauzama iluzije
zvuka, svjetlosti, dodira
(n)i mirisa (n)i okusa
ton glasa, ton fenjera
ton boje, ton kože
utoni, utoni, u mene
snivaj, Potonuli
prljavih ruku
pjesnik
restaurira zvijezde
one pljuju na ljude
svjetla sluzava –
ovdje, one iskre
ti predivni dometi
…
Poznaš li, i ovdje, Sunce?
Kad gori i pali
Kad suši i briše
Voliš li, i onda, Sunce?
Poznaš li ga, ti, koji sebe
samo u bijelo odijevaš?
Pitaš li za drugu stranu njegovu?
Ti, koji samog sebe žutog snivaš?
Znojem se klečeći oblijevaš.
Eh… Ljubičasti.
Zagrni se prvo tamom.
Sva Sunca se poznaju noću.
Upoznaj nas
Cijele.
