kazivanje prijezira u potiljak,
u tebi prosijava osip crkvenog zvona,
naseljava te vriskom osmrtnice izvan kože,
koti srodnu glad vremena
i prokletstva proživljenih tragedija.
shekhinah!
čelo širi ničije i trgove krvlju zelene.
čije zdravice višlje kariraju boga?
čija su koljena?
u jednoj od šest kućica.
sjedim pred beživotnim stihom.
zagledana u izgovore jednake kroju
sadašnjosti za žilet,
punim nekad podlakticom ljeta,
dugokosim tragovima smisla,
vučjom čakrom do obraza stropa.
dok uzvraćam, netremice, torzom predodžbi o sebi,
toj klizavoj kaljuži na ušću besmisla,
nabadam se izvan hujanja svoje nazočnosti.
postav je bio bezbolan.
a sad, nema se Što (si mi ti?)
dogoditi nakon praska pola glave kemonolomom.
važenja zlatim vaktom uglja
u paru dugova za vlasi i relikvije,
paragraf i dokolicu, ovoje i akt.
potajice se kletvom struže sunce s kosti.
kopijom oštrog zvuka tabana u borama
pogospođenih supstancom drugog imena
za umiljatost restorana obolijevam
metaforu rafaliti ih.
primjećuje li se u preslagivanju
svjetlosti truljenje mog odsustva?
dvije tisuće i trinaest nebodera o štriku
u jednom treptaju pažljivog prosikanja
još se ljuljaju uvodom kojim ću,
sluti!
dorasti tat-u zemlje
ukroćenoj u središtu milimetrom krede.
bogalj (mem) vidi genitalije.
mi osmi padež na torti.
p u u u
biti do besvijesti.
Eve Zmajevska
Iz ciklusa pjesama Do koljena, uz koje je Eve Zmajevska objavila i seriju pripadajućih kratkih videa kao ekranizaciju svojih stihova.
