Odlazitit od sebe
isto je što i kopati rupu
u kojoj nećeš moći vidjeti odsjaj
dubine svojih očiju.

sedamo u olupinu i krećemo na more
pravimo se da upravljamo
da znamo kad treba skrenuti

ishrana

Rekla sam ti
iščupaću radijatore i uvesti podno grejanje
kako bih zaboravila tvoja rebra

Osuđeni na samoću i nervozno tumaranje
na čupanje korica iz sredine
Iz samog srca
Iz korijena
Preplašena smo djeca zauvijek

U kupaonici plačem jer su mi tenisice tijesne
kada mi od vrućine natekne stopalo,
jer sam se udebljala,
jer mi se ne da vježbati,
jer ne bih smjela sladoled,
jer sam pojela sladoled.

Danas mi se ide na more Danas mi se ide na more. Verovatno će mi se i sutra ići. U subotu ću shvatitida mi se išlo izsopstvene kožealiima još do…

postoji parče zemlje koje ne posjećujem
ali me dira u nostalgiju
preko potiljka do skočnog zgloba
a najviše u karlici i ćoškovima kapaka

Ne znam gde spava
Znam da je skromniji od mene
Daleko skromniji od mojih cipela
skromniji od mojih želja
Čistiji od svojih očiju
On nema te cene u glavi

NE MOĆI REĆI navrati tako taj jedan sanistina ne i prečestojednostavan je vrlo i prostnešto se kao dešava okolo– ovaj dio je promjenljiv i ne ponavlja se –i onda bude…