NIŠADOR
Nazubljena kuglica stoički istrpi metamorfozu u kristalni prah.
Urolani masni papir otjelovljuje didgeridoo.
Slijedi inkvizicijski čin upuhivanja,
prskavo, u šupljinu usta bolesnika.
Po krajnicima i ždrijelu se neselektivno zabijaju okorci i opiljci.
I brzo tope, u dodiru sa vrelinom zapaljenja.
Svakom bi se učinilo kao da pušim crack.
A ja izliječen i (ne)ovisan.
* Nišador je kristalni prah amonijum-hlorida, u prošlosti učestalo rabljenog
za liječenje zapaljenja krajnika, ždrijela i grla
* Didgeridoo je puhački instrument australijskih Aboridžina
SODA-BIKARBONA
Kad god bi trebali u goste nekom,
il’ bi se najavili oni u nas,
eto majke!
Na licu osmijeh dobrote,
na četkici bijeli prah.
Znam, nije štaub-šećer, nije ni prašak za pecivo.
Imam još jednom da pogađam!
* * *
Sprva bude malo pjeskasto,
k'o da žvaćeš plažu na Bolu.
Kružnim pokretima i prilježno,
k'o da je oglavu,
skineš naslage sa zuba!
U bijele ih prometneš.
K'o zora bijela – bijele.
Uz bućkanje,
ispereš kamilicom.
Ona je mehlem ustima.
Ništa ne smeta ako malo i popiješ.
Bude dobro za želudac,
otjera kiselinu,
pročisti crijeva…
Ma, bir-iladž, ništa drugo nego bir-iladž.
* Bir-iladž je starinski izraz za lijek protiv brojnih boljki i bolesti
TORTURA
Opet je čudo-ledo zakovalo prozore iznutra.
Radijator ga ne istopi spram svojih ingerencija.
Napolju je bilo pljuni-smrzni, k'o u Patagoniji.
Otac je, mokra lica, nasrtao lopatom na snijeg, k'o na krivca.
Kapi njegovog znoja su padale na prečist pokrov i adekvatno ga bušile.
Psu je iz usta sukljalo kao da puši cigaru sa škijom.
Peć je zaslužila udarničku značku,
dimnjak je pomahnitalo huktao.
Carovalo je vrijeme ledenjaka,
Djed Mraz je utekao na jug.
I ja, bez izlaza i rješenja ozbiljne situacije, satjeran u granice ćoška.
Zatvorenih očiju, da ne gledam smrdljivog i skliskog neprijatelja, zavapih:
„Mora li kašika ribljeg ulja baš svaki dan?!“
Majka se pozvala na stručni savjet doktora Zlatanovića.
Više nije imala snage da po koznakoji put objašnjava prednosti takvog načina prehrane.
A ja nisam imao znanja da je odbijem.
Ulica VI (istočno)bosanske brigade,
Tuzla, u zimu 2015.
GDJE SE LJUTE SVJETSKI MEDIKUSI?
Zakačio se američki liječnik, veseo i prijatan,
sa jednim od svoje petero djece.
Za kaznu ga pošalje u njegov sprat vile.
Da ga ne može ni čut ni vidit.
Otprilike u isto vrijeme,
isti se udlaku slučaj
desi i njegovom spokojnom evropskom kolegi.
Naoko srdit, uputi najstarije dijete u njegovu veliku sobu.
Ne može ga vidit, ali ga može čut.
Pošto mi u životu, inače, kasnimo,
psihofizički pogođenom bosanskohercegovačkom liječniku
svađa sa jedinim, dugočekanim potomkom se potrefi debelo poslije ovih opisanih.
Podstanar je on, tek godinu sedmu.
Nema ni kuću ni stan, pa prema tome ni ćumeza ni lođe.
Zato, zbog nedostatka životnog prostora,
a da mu ne bi bilo pri ruci,
on spremi dijete u haps u ćošak.
Tu ga može i čut i vidit.
Valjan štos.
Šta je dobro u gestu BH liječnika?
U tako osjetljivom trenutku odrastanja
može držati svoje jedino dijete na očima, a blizu ušiju.
Ili, kako se to već kaže,
„aktivno participirati u razvoju preadolescenta i adolescenta“!
A zato mu nije potrebna stambena čestica!
Ako Bog da, trebalo bi se to njemu lijepim vratit!
BOSANSKA INTERPUNKCIJA
O Bosni, pjevam li, riječi kao što su:
ljubav, sloga, mir, pažnja, sreća – stavljam između
„ „
Kada napišem da se ovdje nešto divno zbilo,
na kraju rečenice obavezno stoji
!
Zavirim li u ranjene duše ljudi bosanskih
vidim samo
,
do
,
Kada me pitaju
hoće li biti bolje
odmah odgovorim sa
?
Dobro razmislim,
pa žovijalno potvrdim da
hoće
i
.
O PISCU
Omer Ć. Ibrahimagić (Tuzla, 1968.) je ostavio svoje pjesme, priče i putopise u bosanskohercegovačkim i inozemnim časopisima, listovima, portalima i fanzinima: Pulsus, Kratki spoj, Svijet, Most, Front slobode, Zmaj od Bosne, Život, Večernje novine, Kabes, Oblici, Zapis, Album, Godišnjak, Behar, Jutarnje novine, Ostrvo, Pogledi, Bosanska Sumejja, Gradovrh, Slovo Gorčina, Književni pregled, Gračanički glasnik, Riječ, Bejahad, Garavi sokak, Lapis Histriae, Poezija, Motrišta, Avlija, Diogen, Glas Naroda, Tuzlarije, Književni kutak, Ljubušaci, Radio Gornji grad, Sent, Bosanska Vila, Musa Ćazim Ćatić, Crna Ovca, Književne vertikale, Hrvatski Glasnik, Izvornik, Diwan, Almanah, Avangrad, Strane, P.U.L.S.E., Script, Gradina, Fioka, Zvezdani kolodvor, Afirmator, Eckermann, Bobovac, Balkanski književni glasnik, Plus, P.E.N. Centar BiH, Književna sehara, Primijenjena poezija, Metafora, Kvaka, Hyperborea, Fenomeni, Dometi, Kult, Prozaonline, Bdenje, Književna revija, Braničevo, Bagdala, Nomad, Plima, Ajfelov most, Libartes, Oprem dobro, Dubrovnik, Glasnik MC 016, Povelja, Naše stvaranje, Onlajn poezija, Hypomnemata, Književnost, Dunjalučar, Pikolo Knjigomat, Republika, Lupiga, Dnevna Doza, Zvona i Nari, Tema, Tačno, Prometej, Bošnjačko oko, Poezija SRB, Nema, Pomak, Luč, Kritična Masa i Suština poetike.
Publicirao je knjige:
– «Boje Sunca» (proza, 2000.),
– «Šest bijelih mantila» (poezija ljekara – liječnika, 2007.),
– «Ćilibar i perle» (poezija, 2007. i 2008. – II izdanja),
– «Obične riječi» (poezija, 2012.),
– «Vaša priča, naša knjiga» (proza, 2012.),
– «Poznavanje prirode i društva» (poezija, 2014.),
– «Dobre godine» (proza, 2018. – II izdanja),
– «Pogled na moj svijet» (poezija, 2018.).
Antologiziran: «Antologija bošnjačke pripovijetke 1900.- 2003.» (Fojnica, 2004.) i «Zašto tone Venecija / Bošnjačko pjesništvo od 1990. do naših dana» (Zagreb, 2012.). Zastupljen je u nekoliko knjiga proze i poezije. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine i Društva pisaca Tuzlanskog kantona.
Primio je nagrade: «Mak Dizdar» (za najbolju zbirku pjesama), «Fondacije za izdavaštvo» (za najbolju knjigu), te «Simha Kabiljo», «Dr Esad Sadiković» (u dva navrata), «Marko Martinović Car», lista «Večernje novine» i udruženja «Mladi Muslimani» (za najbolje priče). U dva navrata je bio u najužem izboru za međudržavnu nagradu «Lapis Histriae».
Radi u Klinici za neurologiju Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli. Doktor je medicinskih znanosti i profesor Univerziteta u Tuzli. Publicirao je veliki broj radova iz oblasti medicine u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Oženjen je, otac kćerke i sina. Živi u rodnom gradu.
