Colorado i Nick sjedili su ponovo skupa, ovaj put na balkonu stare vikendice na obali. Colorado je pušio plavi Camel, a Nick je odlučio apstinirati od nikotina, iako s tim ne dobija ništa s obzirom na to da je prestankom pušenja povećao unos alkohola u organizam. Držeći u ruci petu po redu čašu crnog španjolskog vina, polupijan nastavio je postavljati pitanja Coloradu kao malo dijete koje pokušava razviti sposobnost razmišljanja.
‘Što je za tebe rijetkost?’-upitao je.
‘Kako misliš?’
‘Što smatraš toliko rijetkim na svijetu do te mjere da te začuđuje?’
‘Puno stvari zaista.’
‘Misliš da je puno stvari na svijetu rijetko?’
‘Nisam očekivao ovakvo pitanje, zapravo, nisam očekivao nikakvo pitanje, ali kad si već toliko navalio, rijetkost je za mene širok pojam koji svoje krake prožima od sentimentalnosti pa sve do materijalizma.’
‘Postoji li neka šansa da mi ovo pojasniš ili želiš da šutim?’-Nick je upitao drhtavim glasom, kao da se boji ili kao da ima tremu.
Colorado je se ponašao kao da ga nije čuo, kao da Nick uopće ništa nije rekao i samo je nastavio nizati svoje misli razgovjetno i bez pauze:
‘Rijetkost je za mene dugotrajno prijateljstvo, rijetkost je kada se na kraju neke životne epohe stvari odviju zaista onako kako želiš da se odviju, ljubav je rijetka, empatija je rijetka, rijetke su osobe koje mogu promijeniti tuđa mišljenja, zapravo bih mogao nabrajati u nedogled, ali bi onda na kraju ispalo da je cijeli svijet izgrađen od rijetkosti, a to ne želim reći jer u to nisam siguran.’
‘A u sve ovo što si do sada nabrojao si siguran?’
‘Poprilično.’
‘A je li naše prijateljstvo rijetkost?’
‘Ne znam još, nisam siguran hoće li biti dugotrajno.’
‘Kako nisi?’
‘Pa nisam siguran želim li pokraj sebe odraslu osobu kao prijatelja ili dijete koje samo nalikuje na odraslu osobu.’
‘Ali ja sam odrastao, imam sve odlike odraslog čovjeka, samo u sebi držim i čuvam maštu djeteta.’
‘I talent za postavljanje nebrojenih pitanja također.’
Nick je se nasmijao, znao je da Colorado ne misli ozbiljno i da samo izbjegava sentimentalnost i osjećaje, ali mu i dalje u očima piše da su oni dvojica sa svojim prijateljstvom ispunili tu neku normu rijetkosti.
Nick ponovno zausti:
‘Mogu li pitati samo još nešto?’
‘A da kažem da ne možeš, pitao bi svejedno.’
‘Što si mislio pod tim da rijetkost seže do materijalizma?’
‘Pobogu, skoro sam zaboravio. To je možda najinteresantniji dio mog monologa. Htio sam reći da je najveća rijetkost na svijetu vidjeti šefa velikog poduzeća u starom Fordu bez desnog retrovizora.’
‘To je tolika rijetkost da ne postoji šansa vidjeti takvo nešto.’
‘Postoji, sreo sam ga neki dan. Ostao sam u čudu, čovjek u svilenom crnom odijelu ide na važan sastanak, izlazi iz prastarog auta, zatvara vrata, pogleda još jednom u svoju kvazi kočiju i nasmije se zadovoljno, kao da vjeruje da ga to njegovo auto nikada neće izdati. A kladim se da mu je i odijelo bilo previše, zasigurno je htio doći u trenirci.’
‘Ne mogu vjerovati, takvo nešto danas zaista postoji.’
‘Istina. I poučen svojim dosadašnjim iskustvom, prije sam se susreo s nečim takvim nego s onim što svi očekujemo da će nam se dogoditi. Valjda su neke rijetkosti važnije od drugih, iako se nama čini u potpunosti drugačije.’
‘A što bi nam se trebalo to dogoditi?’
‘Nick, rekao si samo još jedno pitanje.’
‘Što? Što?’
‘Ljubav.’
‘Ha ha ha, prijatelju, sad ću ja za promjenu malo biti mudrac i reći ti jednu jedinu stvar – Ljubav je kraljica svih rijetkosti.’
‘Istina. A sada nastavi piti vino.’
Iva Zadro: Colorado vol. 2
