SANDRA

Sandra Cvitković: Vrijeme se kreće obrnuto od smjera kazaljke na satu

Ne zaboravi banjan drvo

Ako se ikada sretnemo
Voljela bih da to bude u 12-om redu u pozorištu
Onako,
uz akademsko kašnjenje
sjela bih iza tebe i pomno promatrala
čemu se smiješ, kako se mrštiš

Imaš li kakvu neproživljenu boru na obrazu?

Vani bi svakako morala biti bura

Ne znam mučiš li se i ti s plačem,
i vadiš li baterije iz sata kad ideš spavati

A možda sam ipak trebala sjesti bliže

Ako se ikada i sretnemo
Voljela bih da to bude u nekom drugom pozorištu

Mene i ne zanima u koju ulicu žuriš,
ili kako podnosiš klimu ove zemlje

Lakše si kožu oderati, nego dušu isplakati
Svatko za sebe
samo su izvori suza nepresušni

Pričaj mi radije gdje ideš poslije
i kakvi su tamo dnevni boravci?
Ili ti stanuješ na ulici i ličiš samo vanjske zidove?

The door

Molitve su glasnije u gluho doba noći

Kaži mi,
jesi li nekada zavirio u pet minuta
dječaka koji pati zbog disleksije?
Osluškuješ li noću, u gluho doba
što ti šapuću?

kako je Rade Š. u jednom od mojih snova rekao
Ako je netko stao na stranu emocija i stranu ispra(v)nog,
onda večeras treba bit ovdje i čut ovu pjesmu

Ali ja nisam smogla snage da čujem pjesmu do kraja
Neki su strašni udesi lupali po prozoru i sve su mi pomrsili

Sa zidova odzvanjaju lubanje
i ispravan sat
koji novinskim djelatnicima govori koju obljetnicu slavimo

Ja ne slavim niti jednu obljetnicu

Upoznajem se s licima koja osvanu
na smrtovnici New York Times-a
I tako mi je svejedno kome danas
neću odnijeti ogavne plastične ruže

Ako se sretnemo na zelenim hodnicima kojim vonja jod
Nemoj se osvrtati na raspelo

Hard life

tik tak

Probudila sam se nakon dvije godine
bez ogrebotina, razočarenja, lutki
Čini se kao da je mirno

Treba li biti ovako?

Ti i ja postojimo kao urne koje čekaju da ih se istrese po Neretvi

Sada kad me više ne možeš čuti lakše mi je reći
da svakog dana održavam seanse na kojima ne uspijevam reći
ništa

Svaki put kad pokušam ispljuvati
šljam mi ponovno proguta dušu

Mora li biti ovako?

I uključuje li mir indiferentnost prema ustajanju iz kreveta?
Uspinjem se iz petnih žila da prestanem osjećati ništa
Mučno je, kao prvi Zoloft – Usta mi se izvraćaju naopačke
a ništa ne izlazi iz mene

Što da ti kažem o sebi?
Vučem olovne olovke kako bih ubila
preostalih pola sata života

tko bi rekao da Ruske bajke mogu biti tako gorke…

Sandra Cvitković

Share