Magdalena Blažević, Svetkovina, Kontrast, 2020.
Teška vremena stvaraju jake ljude. Jaki ljudi stvaraju dobra vremena. Dobra vremena stvaraju slabe ljude. Slabi ljudi stvaraju teška vremena.
G. Michael Hopf, Oni koji ostaju
Dragi, dani su mi korotni. Jutro je započelo trulim jugom. Ulica je bila pusta, samo mokro lišće i plastične kese. Goli park se udavio u vodi. Prozori preko puta uspavani. Žutio se samo jedan na vrhu zgrade presječen zategnutim užetom za rublje. Ženska silueta crna, visoko podignutih ruku. Šiljaste antene proparale svod.
Soba je zagušena alkoholnim zadahom, na hladnom krevetu nema mojih otisaka.
On spava na leđima. Crnih poluotvorenih usta.
Čelo mi oštro pulsira.
Tableta je gorka, voda bljutava.
Noći su tihe svetkovine. Ti dolaziš uvijek u isti čas. Svečan kao ovaj sada. Zatvaram oči i kiša zabubnja. U kristalnim cvjetovima žmirka bakrena svjetlost. U naslonjaču si i silovito povlačiš dim. Na licu ti blagi grč. Plitki, nježni usjeci se prodube i potamne. Uvis ispuhuješ grozomorne sjene. Mišići ti se polako opuste i tek me tada pogledaš. Požuda je zbijena u svjetlucanju.
*
Pod Vrančugom duboko zelena šuma. Preko nje se u niskom letu spušta jastreb kokošar. Glasno zaklikće nad kućom Zagorke Blek. Na trenutak nestane među sivim oblacima pa izroni raširenih blistavih krila. Oči mu se prelijevaju žuto i crveno. Kružno nadlijeće nad drvenom katnicom pa se strelovito sunovrati na kokošinjac. Urlici grabežljivca nadglasavaju kokodakanje i lamatanje krilima. Kroz ogradu sporo lete pahuljasta pera. Padaju u blatnjavu lokvu.
Velikim crnim cipelama Agata gazi zatrovane maslačke i travu. Krepane kokoške hvata za noge i baca na šarenu blistavu gomilu.