Ovo predstavljanje knjige će ličiti na teški retro i povratak u prošlost ( možda i u budućnost) jer zbirka pjesama koju predstavljam objavljena je još dok je Ivo Sanader hodio hrvatskim političkim prostorom a kada ja nisam imala niti punih 30 godina života.
Ulrich Seidl je od 1990-ih najprovokativnije i najdosljednije austrijsko filmsko lice.
Najljepši dječak na svijetu, švedski je dokumentarni film o Bjornu Andresenu kojeg je sam talijanski redatelj Luchino Visconti nakon što je dječak / mladić odglumio ulogu Tadzija u njegovom remek djelu Smrt u Veneciji imenovao upravo tom laskavom sintagmom.
I šta ostaje iza sveg tog rata? Neki dotrajali brak. Prebukirana gradska groblja. Grobovi unutar parkova i stadiona jer se nije imalo gdje ukapati. Neki novi spomenici. Neki europski prijeki sudovi.
Imo amidža drugara slavka kiša. Rođaka slavnog pisca danila. Slavko se vječno falio da u danila njegove crte lica, ko da ga je pomoz bog on vlastoručno pravio. Bili su udaljeno rodovsko koljeno, vidjeli se možda triput u životu i nisu se slagali. Kad bi dolazila kiša eno bi dolazio i slavko kiš, amidžin drugar za nabavke, vječni propalica i uguz.