Imo amidža drugara slavka kiša. Rođaka slavnog pisca danila. Slavko se vječno falio da u danila njegove crte lica, ko da ga je pomoz bog on vlastoručno pravio. Bili su udaljeno rodovsko koljeno, vidjeli se možda triput u životu i nisu se slagali. Kad bi dolazila kiša eno bi dolazio i slavko kiš, amidžin drugar za nabavke, vječni propalica i uguz.
