Ne zaboravi banjan drvo
Ako se ikada sretnemo
Voljela bih da to bude u 12-om redu u pozorištu
Onako,
uz akademsko kašnjenje
sjela bih iza tebe i pomno promatrala
čemu se smiješ, kako se mrštiš
Imaš li kakvu neproživljenu boru na obrazu?
Vani bi svakako morala biti bura
Ne znam mučiš li se i ti s plačem,
i vadiš li baterije iz sata kad ideš spavati
A možda sam ipak trebala sjesti bliže
Ako se ikada i sretnemo
Voljela bih da to bude u nekom drugom pozorištu
Mene i ne zanima u koju ulicu žuriš,
ili kako podnosiš klimu ove zemlje
Lakše si kožu oderati, nego dušu isplakati
Svatko za sebe
samo su izvori suza nepresušni
Pričaj mi radije gdje ideš poslije
i kakvi su tamo dnevni boravci?
Ili ti stanuješ na ulici i ličiš samo vanjske zidove?
Molitve su glasnije u gluho doba noći
Kaži mi,
jesi li nekada zavirio u pet minuta
dječaka koji pati zbog disleksije?
Osluškuješ li noću, u gluho doba
što ti šapuću?
kako je Rade Š. u jednom od mojih snova rekao
Ako je netko stao na stranu emocija i stranu ispra(v)nog,
onda večeras treba bit ovdje i čut ovu pjesmu
Ali ja nisam smogla snage da čujem pjesmu do kraja
Neki su strašni udesi lupali po prozoru i sve su mi pomrsili
Sa zidova odzvanjaju lubanje
i ispravan sat
koji novinskim djelatnicima govori koju obljetnicu slavimo
Ja ne slavim niti jednu obljetnicu
Upoznajem se s licima koja osvanu
na smrtovnici New York Times-a
I tako mi je svejedno kome danas
neću odnijeti ogavne plastične ruže
Ako se sretnemo na zelenim hodnicima kojim vonja jod
Nemoj se osvrtati na raspelo
tik tak
Probudila sam se nakon dvije godine
bez ogrebotina, razočarenja, lutki
Čini se kao da je mirno
Treba li biti ovako?
Ti i ja postojimo kao urne koje čekaju da ih se istrese po Neretvi
Sada kad me više ne možeš čuti lakše mi je reći
da svakog dana održavam seanse na kojima ne uspijevam reći
ništa
Svaki put kad pokušam ispljuvati
šljam mi ponovno proguta dušu
Mora li biti ovako?
I uključuje li mir indiferentnost prema ustajanju iz kreveta?
Uspinjem se iz petnih žila da prestanem osjećati ništa
Mučno je, kao prvi Zoloft – Usta mi se izvraćaju naopačke
a ništa ne izlazi iz mene
Što da ti kažem o sebi?
Vučem olovne olovke kako bih ubila
preostalih pola sata života
tko bi rekao da Ruske bajke mogu biti tako gorke…
Sandra Cvitković