LEPTIRI
Neko,
nepoznat,
nekad,
iščupao mi oči.
I ne vidim,
kako mati plače,
i doziva utrobu,
koju odvode,
neznanci,
u neznane prostore.
I taman,
kada mi vidici postanu širi
i nadrastu iskopane dubine,
u očima.
Raširim ruke,
široko do oblaka.
Vide, dođu,
ponovo, neki
i odsjeku mi i ruke.
Iz svakog ugla,
kidaju po neki dio,
iz, niz,
u meni.
Krv,
jedina pokretnost,
jedino živio,
crta boje oblicama,
rodi leptire, u meni.
Leptiri žive duže od smrti.
EGZISTENCIJALIZAM
Bosna i Hercegovina
dvije hiljade i devetnaesta
Dijete s poteškoćama u razvoju
prijatelj,
iste godine pustili glas
u sarajevskoj bolnici,
danas ispisuje raspored časova.
Za mene
nema slobodne stolice.
Čovjek u invalidskim kolica
čekao sam autobus,
tramvaj,
čekao,
ispred stepenica.
Čekam.
Čekanje ili invalid – jedna od njih,
nepoznata riječ.
Romkinja
Ne prosim,
ne kradem.
U zagrljaju muškarca.
Čujem:
“Šta on traži s onom Cigančurinom,
trag im se zameo.”
Žena koja je prodala tijelo
Jesam,
prodavala sam ga.
Živim sama s bolesnom majkom.
Radila sam,
dobila otkaz nakon bolovanja.
Na drugom poslu, šef me s vremena na vrijeme,
tako, udarao, znate već gdje, da ne kažete prostakuša.
Bolje je davati tijelo za novac.
Od davanja tijela za ostanak na poslu.
Ali ostadoh, zauvijek, neudata kurva.
Miješani brak
“A vaše dijete,
hoće li ići u crkvu ili džamiju.”
Djeca
Idemo u tri škole pod jednim krovom.
Igramo, sanjamo, rastemo, i volimo,
zajedno,
ispod, onog, nebeskog.
Ostali
“Žena izbodena u stanu”
“Skočio sa šestoga sprata”
“Mladi napuštaju BiH”
“Raznijela se bombom u stanu”
“Sve veći broj migranata”
“Humanitarna akcija”
“Prodaje stan da izliječi sina”
Sin uglednog političara
Biram…
Želim…
To…
Država
mogu i da ubijem.
Neću ležati u zatvoru.
Politika
“Mi smo multikulturalna zemlja.”
RATNI HEROJ
Granice,
ne odoh radi njih.
Kod kuće
majka, otac
žena.
I curica,
a tek sam je počeo učiti
letu.
Malenu,
s leptirom u kosi.
Ponesoh,
u torbi,
zvuk svoga glasa:
pruži taj korak, pređi,
nije granica tu, gdje gaziš,
ona je grudima,
premosti je,
čemu ti krila služe…
Pusti leptira,
skini trešnje sa ušiju,
ljepša si bez nakita,
Na granicu.
pedalj naprijed,
pedalj nazad,
stapam.
Lebdim u zagrljaj topa
da pomirim zvukove,
lebdim…
Brišem sve naše,
sve njihove.
Kući me čekaju ruke,
čekaju…
Danas, škole nose moje ime,
a imaju dva krova.
Amela Mustafić