Znaš kako znam kad je vrijeme?
Kad se u grad uvuče večer
i ljudi se povlače iz prirodnih staništa
raščupani i krakati,
a priroda poprima autentičan ten
Otvaram obiteljsku ordinaciju
prepisujem propolis za pluća
i strogo zabranjujem gutanje knedli
jedno ne ide bez drugoga
ali, teško je izliječiti autoimuno odsustvo
Svi se mi već opraštamo
kad darujemo (skoro) nove toalete
a krišom promatramo život koji visi
na regalu nečije pokojne bake
ne darujemo mi ništa,
odvodimo žene koje su nekad
blistale iza svile i burgunda
Sada se samo njišu,
obješene o drvene ofingere
spremne da me ne prepoznaju
Znaš kako znamo da je vrijeme?
U naš grad se uvukla večer
i iz nje se nikakvo jutro ne može nazrijeti
sudbonosno iskakanje iz šina
Prvo se slapovi isplaču u susret svjetskog dana taštine
i pete nedjelje sve pupa i zeleni
pete sam se nedjelje isplakala ponovno
plašim se da odvojeni ne znamo koliko sličnosti ima u cvatu i ženama
Ali se oslanjam na tvoje široke zjenice i krošnje ispred nas
a kad muškarci odlaze na put
mi ostajemo same
svaka od nas ima svoju ženu
i radio stanice ne govore dobro jutro Vietnamu
Udovi stabala ne podliježu ljudskoj starosti
Niti je Una slična ijednoj drugoj rijeci
ako se nekad pretvorimo u uredske zamorce
i prepustimo sve sljedećim naraštaja
i budemo ih hranili isključivo osjećajem krivice
sjeti se da postoje monasi koji znaju kad je vrijeme da se ode
i da mantil možeš okačiti i na strašilo u polju
(ne)prilike po gregorijanskom kalendaru
kada jednom staneš u podnožje Čvrsnice
u modernom svijetu postoji instant bijeg
dolaziš kriomice i stršiš iznad kamene nastambe
zamišljaš tijela koja se griju unutra
i kako ti idućeg puta trebaju bolji objektivi
ne pada ti na pamet da idući put dolaziš sam
straši te pomisao da više nema buke
da susrećeš ženu koja više nema takta
koja planira da nema u planu pustiti Stinga
možeš li ti stajati ispod planine sam
sjećaš li se koliko jezera potiču na meditaciju
kada ribolov više ne uspijeva
kako danas gledaš na otkucaje ?
kad planina zadrži trideset i tri snježna nanosa
a što si zadržao ti?
odbacuješ li zime danas
ili ih štitiš
nemilosno kao Čvrsnica
hej, nikad nije kasno da odustaneš
ni sa trideset i tri,
ni sa bilo koliko
i nikada nije kasno da otkriješ zelengoru podno svojih trepavica
nema ničega kao što je buđenje tvojih kapaka
Sretan ti rođendan
nedostaje mi svijet koji promatram
podno planina
u modernim okvirima putovanja pružaju instant katarze
tko bi se osvrnuo na tvoje podrhtavanje usana
tko bi imao dovoljno takta da se ogluši
podno planina
Sandra Cvitković
