Željna prinove
kidam modre dijelove
sudbine na komade
Vidim ga da priča ali samo čujem
tišinu kako vrišti
Ruke su mi isijavale boju i toplinu
danas samo hladnoću i promrzlinu
Slažem svoje misli kao knjige na polici
Jer da je drugačije pobjegle bi
rastrgale bi se po mom tijelu
ušle u svaku ćeliju i
kapilari bi samo nastavljali da pucaju
Preveliki pritisak mi stvara ovo sve
Nemam pravac, a moram da hodim
put mi je maglovit
Ne vidim svjetlo na kraju tunela
a tako bi htjela
Početnik sam ali ‘pak ne i paćenik
Znam da je loše
Ne znam kome je gore
drugima ili možda meni
U zatvoru vrijeme sporo prolazi
a jedini zatvor sām sama sebi ja
Pokušavam povezati ono što znam
s onim što čujem
Ali opet sve slijepo vjerujem
možda je tako i najbolje
Ležim kraj tvoga uspavanoga tijela
Mislima ti šaljem znak
Čuješ li jauke moje, pozive u pomoć
Premoren od jutarnjeg orgazma, napolju mećava
Ja nezadovoljena
Bježim na balkon tiho najtiše
Pušim pola buksne, spuštam ruku niže
Uživam u tajnom masturbiranju kraj tebe
Misleći na tebe
Tebe na mene
U meni
Od zadovoljstva orgazam neće
Šaljem to mislima znak čuješ li me
Kucam na vrata tvoga srca
Skrušeno ponizno i očajno
Potrebna mi je pomoć
Ne ubijam te
Koferi su mi puni nade i promašaja u životu
Ne znam ko sam, ko si
Našla sam maleni ćošak i spremna da osvojim svijet
Tiho sam izvukla ruku
zagrlila tvoje tijelo
I shvatila da ti zapravo si tu oduvijek
Samo čekaš
Mene da prestanem biti dijete
Prestanem bježati i bojati se padanja u ljubav
Ti si uvijek tu samo sam ja
Jedini slijepac
Treba zgriješiti
i pogriješiti
Ubit zadnji gram sebe
u sebi
puzeći sebi se vratiti
Ponor misli napravit
I ne ogriješit se
Presjeći i ne pomislit
Da mi bude toplo, il’ dobro
Skoro pa isto
Nudžejma Jusufović
