Prisega
u svijetu u kojemu je žena
šuplja skulptura raspadljivih ploha
koju je poželjno tretirati glađu
i toksičnim bojama
puniti plastikom
u svijetu u kojemu moje dojke
nemaju pravo izbora biti sirne
i silazno izrasti u suhe smokve
a usne u zakržljalu koru naranče
odabirem biti narav travanjskog jutra
na tržnici primorskog gradića
što bi tijelo sa mnom
što bih s tijelom
da se u zrcalu ugledamo
kao stranci
