Nije on bio lud. Nije bio kao Jere koji je trčao gol po mjestu. Nije bio ni kao Grgo koji nije izlazio dalje od kućnog praga. Kasnije ni to, virio…

Zagledao se u smaragdnu Bregavu u kojoj se ljeskaju tirkizne primjese, visoko gore sa tvrđave, starog grada Vidoškog. Zagledao se kao da će skočiti i strmoglaviti se niz kamenje, litice,…

U sparnoj radionici, pod slabom svetlošću lampe, radnim stolom titraju ostaci rezanog čelika. Redžijevi prsti su lepljivi dok prelazi preko drvenog potkova trocevke. Konačno je zadovoljan varovima. Sada potpuno liče…

Treba te razumjeti i ne treba ti zamjeriti. Nada je dosadna bakterija što ruje po mozgu i baja u uho.

Nebitno, bitan je slatki mit kojem smo svjedočili, toj vječno zadovoljnoj opsesiji fizičkom ljepotom , koju odmah proglašavamo svetom, onostranom, bitnom i velikom, a istina je mnogo dalje od toga. Istina leži u čaši za whisky, dogorjeloj cigari i podgrijanoj limenci graha kojoj istječe rok. Živio mit.

zagledati se nerado u nešto iznimnovoziti se sa zatvorenim prozorimapustiti da stvari padajunacrtati sebe u prirodnoj veličiniprošetati dvorištem neke umobolnicezaboraviti na obljetnicu nečije smrtisvjedočiti nečijem odlaskustvarati hlad na nečijem licuostaviti…

Mene je dopalo to da se rata sjećam, no ne zrcalno jasno kao da je film već više kao u omaglici, kao da sam cijelo vrijeme bila pijana. Kao u nekoj čudnoj distanci koju mi je moja podsvijest dala da se ogradim.

Razglednica, mami, s mora nad uvalom zalazi suncetopla krv ljušti se iz matericeklizi niz butinesliva se u more

Otrgnem li te od crne zemljeuvenućeš.