Stanovali su u kući na kraju grada u koju ih je primio Tinov rođak, u trenutku kada više nisu imali kud. Lenin otac je iznenada promenio odluku da će im davati polovinu novca potrebnog za iznajmljivanje stana, a onda je, verovatno, Tinov otac pomislio da on nije gori, tako da su slagali uglas i, naravno, preživeli. Tinov rođak je živeo sam i, čuvši šta se desilo, ponudio im je da pređu kod njega na neodređeno vreme. Kuća je imala debele zidove i visoke plafone, i bila je u prilično dobrom stanju, ali pošto su se preselili u poznu jesen, najveći problem im je bio kako zagrejati prostorije. Navikli na život u stanovima sa parnim grejanjem, teško su se privikavali na peć koju su ložili ugljem i koja je zahtevala posvećenost i napor.
Kategorija
PROZA
Petak u Mostaru. Inspiracija i ja pijemo kafu i pričamo o budućnosti. Ona vodi riječ, govori o nizu divnih zemalja nositeljica spiritualnih korijena. Upoznaje me sa kulturama i običajima, gradovima i ljudima, svojim riječima vodi me na putovanje kroz proteklo vrijeme i pojašnjava mi trenutno ostvarene prostore. Ona ih živi, mada ih nikada nije posjetila. Zvukovi su joj jasni, mirisi odišu njenim bilom a ukusi se gnijezde na vrh nepca. Govori mi o stotinama varijacija jela, slastica koje često svojatamo kao domaće. U zanosu kreće pripovijedati i raznolike priče o njima.