Dah
Ah, taj dah koji je ispravan
samo onda kad je dubok.
Ah, taj dah koji struji kroz ždrijelo
kao konj.
Kažem učenicima:
„Uzmi ga kao da mirišeš ružu, konjak,
uzmi ga
do donjeg bijelog pamuka
do gaćica i šire
u leđa, u leđa
u trbuh, u trbuh.“
Ah, taj dah
lava, drama, fatalne minute,
ljubav.
Uvijek kažem učenicima:
„Do koljena ga osjetite,
do krajnje ugode.“
Usnice
Usnice se ljute
i taj topli brak gornje i donje
usne ima krize.
Usnice na koje se nanosi ruž
ispucale od vjetra
bocca di pesce
bocca di ridente
usnice, usnice, slatke usnice
govorila je profesorica
„Otvori ih dok pjevaš
kao kad se ljubiš.“
Sloboda
im ih da se glas razvija
od menstruacije na jače
od mutacije na dublje.
Rezonantno tijelo
traži opuštanje svakog mišića,
bijelu slobodu.
Tako opušteni
postajete polarna svjetlost
koja dodiruje more
i male rijeke.
Čitav se život civilizacije
bore za slobodu.
Zato ste veliki u očima,
zato vam plješću.
Ganete ih, ne znaju zašto.
O slobodi je riječ.
Zrinka Posavec
Iz zbirke u pripremi “Maria Callas se baca u more”, Fraktura.