asocijacije s maglom
cijeli mi se tjedan iscijedio iz očiju
u busu za doma
nisam na sjedištu
u magli sam uvijek
jedan prividni horizont ispred
umjesto mene su kaput
i žica od slušalica
stanodavac će me izbaciti
iz stana, ostavila sam
pepeljaru u kuhinji
patetične samoljepljive poruke
samoj sebi
i kosu u odvodu
ne možeš se igrati asocijacija s maglom
pravila je spremila
u depresiju doline
u mjesta neprozirnosti
ne postoje mala ovčja tijela
ili srca
postoje jučer i drugo jučer
kondenziraju se na zgrčenim obrazima
u ritmu drndanja kolotraga
ne sjećam se tko je jučer pušio
u sobi
i čija su pluća
kroz koja se vozimo
nikako da nestanem
cijela
cijelo se vrijeme nazirem
u prozorskim sličicama,
no magla je pouzdani pripovjedač
i vjerujem joj da iza zavoja
više ne postojim
osoba i tijelo
tvoja osoba izgleda
kao da ju treba grliti svako jutro
i temeljito odvojiti
tkiva i nutrinu
rekla je da me poželjela zagrliti
iz daljine
jer joj toliko ne sličim
i jer mi je tijelo toplo prozirno
od želje da rukom prolaze kroz njega
i frustracije što ga ne mogu vratiti
odakle je došlo
tvoju osobu je sigurno lijepo
čistiti od kompleksa
kada napokon prođu rukom
voljela bih da sam ga sklopljenog
vratila u knjižnicu
(ljepše je kada se miris starosti
nastani zbog čekanja,
a ne trljanjem tuđih jagodica
po omotu)
ili da sam mu ime zapisala
neurednim Brailleovim pismom
iznad kapaka
pa da ga i ja ponekad zaboravim
tvoja osoba je zagasita
i ne pristaju joj
bijele čekaonice
ponekad ga pokušavam
umočiti u ljepilo
da zauvijek ostane zaglavljeno
u nekoj tihoj arhivi
reci svojoj osobi
da oboji tijelo
ili obezboji ime
ljetni talisman
naša narukvica prijateljstva
rasprsnula se
pri prvom snu o plivanju
i dodiru s vodom
zrak je kao da idemo na more,
a tek je kasni svibanj
i sve što smijemo željeti
skutreno je u kovčegu s odjećom
mi smo prijatelji
zagrljeni već par mjeseci
u stanu tvojih čudnih roditelja.
ne brini,
i moji su se bavili okultizmom
prije odlaska na more
da me zaštite od utapanja,
kažem i zagrlim malo dublje
dobro je
dok smo smrznuti ljetni prijatelji
i kad nam tvoja mama
čita putovanje iz dlana
da brže zaspimo
ipak, ja nisam ovdje da spavam
u ovakvom neredu
uz koji se sanjaju samo puno vode
koja nam natapa madrac
i tvoja genetika
izvezena u pet očevih ožiljaka
kao zviježđe na podlaktici
mi smo oni,
čujem u snu
i mjesečarim do vrata,
a mi i oni nas već čekamo kraj auta
zatvorenog prtljažnika
praznovjernih ruku na bokovima
i smiješkom iz već pročitanih
sutrašnjih novina
Vida Sever rođena je u Varaždinu 2001. godine gdje završava Prvu gimnaziju Varaždin. Sudjeluje u srednjoškolskim književnim natječajima kao što su LiDraNo, Poezitiva i Goranovo proljeće za srednje škole, u školskim književnim večerima te u Književnoj tribini Učitavanje u Booksi. Pjesme su joj 2017. objavljene u časopisu Tema. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studira kroatistiku i komparativnu književnost. Dobitnica je Gorana za mlade pjesnike.
