SUTRA
sutra
kad odvojimo grubosti od sebe
ti zaključaš sablje u najdublji ormar
moći ćemo reći psima da smo nas dvoje dobro
i neka već jednom prestanu s tim lajanjem koje nas određuje nepoznatima
sutra
kad se probudiš
prestat će djelovati tablete
i vino će ostaviti talog na dnu tvog čeonog režnja
ti
poigravat ćeš se sa satnim alarmom
kao s netom izašlim vilenjacima iz šumskog gnijezda
sutra ćeš se testirati
i biti pozitivna na mene
i biti pozitivna na glad koja se penje u tvom tijelu mjesecima
i označava stranputice divljacima
sutra ćemo izabrati
misliš da ćeš birati sama
no, to je nemoguće i ishitreno
i zapravo izbora ovdje nema
u tijelu što se hrani sobom
tijelo dvojnika je posna juha hladno servirana
nećemo stajati sa strane obamrli
i začahureni poput mladog kestena
brada mog nosa sad je u hladu doline tvojeg trbušnog koljena
izreci se sva
unesi se kroz zanos
nemaš vrijeme za slutnju i čekanje u predvorjima
fiksiram pogled
imaš oko usne nešto medonosno
i oko očiju plavo
ja bih to nazvao ljubav
ali ti bi mogla biti ogorčena
ne napuštaj nas
ni kao ideju
ni izbor
ni zaton u zelenkastoplavom
dopusti da drobim svoje prste
o prste tvoje ruke
iz zgloba svoga srca
u ukosnicu s usne
na bedra starim splavom
sutra kad odvojimo grube riječi
kad obavimo izbore dana
sutra
dopusti nam leći
kao da nisam razbio ogledalo
kao da nisi preko njega pala
ANONIMNE ANKETE
u nekom trenutku nestala je sva bezbrižnost
ništa od popularne psihologije
niti recentne psihoterapije nije govorilo o tome
možda to nije ljudska pojava
možda su svi već davno evoluirali
a ja sjedim u sobi zaključana
namačem stari filter odiljana
svi su ovladali strahom bolje od mene
nije fer
ja sam ta koja je oduvijek sama
svi pišu o nasilju
psihološkoj manipulaciji
perfidnosti, impotentnosti, požudama
svi znaju sve
i traže da ispunimo anonimne ankete i uzviknemo
brojke
statistike
pokušaje
silovanja
neprimjerene riječi
sve dodirnute dojke
sva tramvajska neželjena milovanja
trenutak u kojem je nestala sva bezbrižnost dogodio se godinama ranije
već sam sve potisnula
no sada izlazim u drugim tijelima
koja nisu nužno ženska
više su zmijoglava
kamo ću sa svom tom neprijavljenošću
krivo je pravo
pravo je krivo
dugog si jezika
nešto si i pročitala
sjedim na krovu
dalekovod kreira semafor
na njemu je crveno
davno sam posustala
to sada zovem mrtva točka
svijet je u krugu prvih posrtaja
nijemo se pada
grčevito podiže
izgrebu se koljena
kosa se zapetljala
progovoriti o nečemu o čemu svi govore
nitko ništa nikada ne kaže
može se samo kroz ankete
gurao me na vešmašinu
ubrizgavao mi injekcije
polomljena u preponi
čekala bih da osvane
puštao je pse ujutro da me vuku
pritiskivao čikove o prepone
u koju rubriku da zapišem tu sliku?
ostavili ste prostor da sve što želim reći da zapišem
to je ponuđena bjelina
ona je prazna
ona je izašla iz kozmetičkog salona
s teškim ekstenzijama
u njoj je mogućnost
no više je uzmak
od pokušaja da se shvati
odgovornosni odmak
moja bjelina
u pravilu vrišti
divlja od bijelih uskličnika
uopće se ne nećka
zahtijeva i živi
i zato smeta
jer je bez odgovora
LJETNA SPLAV
svi su na svojim lokacijama
razljućeni susjed u razgovoru sa sinom priprema auto prema moru
mladići dogovaraju zamjenu automobila i pripadajuće zvučnike
crne bube hodaju po keramičkom podu
ti ležiš na predugo neopranoj postelji
u prostoru do nosa krsti se cvilidreta s perilicom u pretpranju
podigla si lijevo koljeno u visini boka i pogledom
kuješ novu razdiobu
soba te žulja
rangiraš zjenicom limene kutijice sabrane s putovanja
ljuljaš u njima demone sjećanja na prostore
kao i tamo nekada davno
jednako nisi prisutna
jednako si dresirana da se dogodi
raduje te što noć sad pristiže poslije glavnog dnevnika
što možeš spavati dodirujući moje kukove svojim obrisom
i što svi komarci iz tvog susjedstva mogu birati između tebe i mene za predjelo
počašćen sam, ljubavi, što me trebaš
shvatio sam da kad čitaš
tvoje bilo ulazi u knjigu
i kucaš u svojim vlastitim rukama
ukrao sam ti taj trenutak
znam da sam nakon komaraca
s tom slikom potvrđen
privij se svojom sjenom i miruj kao da je sve oko nas iskrivljeno i ljulja se prostor kroz zarobljeno nevrijeme
sakrila si mirise
i zamrznute kadrove
u limene kutije i mirisne bočice
sada
kada se oblačiš ujutro za nove gradove
biraš iz njih miris kojim ćeš se podići
dobro je, sada, dugo si bila ispod splavi
vrijeme je za rub
noge prepusti rijeci
a korzetom podboči to tijelo
da ne potone
Snježana Tramburovski
