Petlja
I odjedanput
Se nalazim usred neke petlje
I dosta mi je
Svega
I nje i njega,
Dosta mi je,
Zemlje.
Ja sam astronaut.
Ego
Jer sav taj soul, jazz i seks
Meni je stvaran
I halteri i glas i crvene usne
Bez trunke priziva
zovu moj glas noćima
I pitam se zaista
Kakva je to sudbina
Ovog čovjeka
Da ljubav traži tamo
Gdje vrag se smije samo
Gdje ljubavi nestaju
U crno crvenom prorezu
Između svjetova
Gdje titraji jazza
Pokreću lutke
Crvenih usana
Koji je to blagoslov
Pao na ovog čovjeka
Da ljubav traži tamo
Gdje vrag živi samo
Al možda sam lažac
Smrtniče
Oduvijek sam lažac
Zato mirno spavaj
Jer
Život moj je nestvaran
Tek proizvod duha
Koji uz cigaretu čeka
dolazak anđela
u kasnoj noći
na vratima kluba.
Djed u krevetu
Sve što želim
je staviti šešir,
i popiti šalicu kave,
zapaliti cigaretu,
na nekom lijepom mjestu,
u nekoj lijepoj kavani,
u ravnom odijelu,
ulaštenih cipela,
i uređene brade,
misleći na sina
i njegovu djecu.
Ivan Bogović rođen je 1976 u Zagrebu. Završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Svoj izraz je pokušao naći kroz pisanje kratkih priča u sklopu druženja unutar Centra za kreativno pisanje u Zagrebu, objavljuje kratke priče kao dio zbirke mladih autora „Krom i pakao“. I poezija ga slijedi godinama. Objavljuje pjesme na portalima, čita i šalje pjesme prijateljima. Ipak se najbolje osjeća kao pjesnik.