Pitanja
Rekao si
Da si u cirkusu samo posmatrač
Onaj koji se pita
šta je smisao svega
A pritom zaboravlja na igru.
Koje je boje
tvoja misao?
Ti posmatraš kroz kadar,
Ja kroz riječ.
I nije nam svaka ideja pametna,
Posebno ne ova moja da ti pišem
Kad si daleko od misli.
Ne znam da li bih smjela ali,
Misliš li na mene, ikad?
Nekad sam razmišljala da ti pošaljem anonimno pismo.
Strah me, ipak, bilo
ne da bi mogao da naslutiš da ja pišem,
nego da ćeš pomisliti
da je loše napisano.
Koliko si siguran
u sebe?
Sanjala sam da si umro,
A nisam stigla da ti kažem
Da sam zbog tebe bolji čovjek.
Ako su snovi umjetnost
Kom pravcu tvoji pripadaju?
Meta
Nešto se neobično pomalja
Iza brda saznanja.
Čudno se kamenje nalazi
pod rijekom ljubavi u posljednje vrijeme.
Nakon sumraka racija
Magla melanholije je sve tanja.
Praiskonska zabluda
Da postoji davno ustaljeni red,
Suočena je sa lepršavom spoznajom
Da ništa nije izvjesno.
Možda zvuči čudno,
Ali izgovaraš “Volim te” na stranom jeziku
Sa istom iskrenošću kao na svom.
Ne osjećaš potrebu
Za daljim lutanjima
I odustaješ od namjere
Da otkriješ smisao
Svog postojanja.
Izbor
Ne volim da biram.
Vjerovatno je to posljedica straha od greške
Lakše je kriviti usud, okolnosti pa čak i druge ljude
Nego sebe.
Njih dvoje su se, međutim,
Našli u bezizlaznoj situaciji.
Nisam baš fan preuzimanja stvari u svoje ruke
Ako je baš kritično,
Silu na sramotu ću se potruditi da nađem neki znak,
Bilo šta što će mi ukazati kuda dalje.
Ko zna, možda je i njima
Poslat znak sa nagonskog neba.
Bilo šta mi može poslužiti kao putokaz.
I, iskreno, ne znam da li mi je teže
Da biram između dva dobra ili dva zla.
Za odluku je, zaključujem, potrebna hrabrost.
U strahu da ne izgore,
Skočili su sa devetog sprata.
Tijana Radulović