Tatjana Petričušić

LJETO

I.

Bila je potpuno gola. Lagano strujanje zraka prelazilo je preko njene kože, ali i dalje je bilo toliko vruće da je taj dašak donio tek mrvu olakšanja. Sobu je obasjavao mjesec. Protegnula se na zgužvanoj plahti i pridignula glavu da pogleda kroz prozor. Stan je gledao na rub grada. Šikara ispod zgrade protezala se prekinuta tek pokojom kućicom u polumraku, na obroncima Medvednice. Pomislila je kako je, zapravo, dok je u sobi ovako ugašeno svjetlo, nema tko ni vidjeti i stala uz prozor. Duga smeđa kosa ionako joj je prekrivala grudi.

Noć je bila mirna, svijetla i topla, i odjednom je osjetila da je slobodnija nego ikad, da je negdje na moru u nekom mjestu s drugačijim nebom, a ne u bučnom i ljepljivom Zagrebu u kolovozu.

Čula je kako on izlazi iz kupaonice i kreće se po sobi.

• Ako pokušavaš susjedima pokazati sise, zajebala si se, nemam susjede – rekao je kroz smijeh.
• Ne brini, nemam ni ja baš nekaj za pokazat, tak da smo ok – odgovorila mu je i okrenula se prema njemu.

Nije se obukao, već se polako kretao mračnom sobom, gol kao i ona, lagano mirišući na sapun, na pranje nakon seksa. Sviđalo joj se kako se ponaša u tom polumraku, nekako pomiren sam sa sobom,  prividno neopterećen ikakvom nesavršenošću. Bilo je nešto moćno u njemu. Krupan, maljav i nekako spor, dok je pretraživao ranije odbačene traperice djelovao je kao da bi mogao cijeli život provesti gol. Čudan tip.

• Ajde pogledaj jel tu sa strane pepeljara, trebala bi biti –kresnuo je upaljačem, a svjetlo je na kratko osvijetlilo njegovu bradu i čupavu glavu.

Sjene su čudno pale na njegovo lice i na trenutak ga izobličile. Soba je utonula u mrak,svijetlio je samo žar njegove cigarete. Stavila mu je pepeljaru u ruku i otišla u kupaonicu.

Instinktivno je stisnula oči. Odraz u ogledalu bio joj je potpuno stran. Razmazana maskara i nabrekle usne, crvenilo na vratu, ramenima, grudima… Maknula je kosu i pogledala se. Nikad nije bila s nekim tko ima bradu, pošteno ju je izgrebao. Malo je dovela šminku u red prstima, koliko se moglo.

Osjetila je nelagodu dok se koju minutu kasnije ispirala hladnom vodom. Pitala se što zapravo radi ovdje? Ona nije živjela ovako.

Osjećaš se slobodno i dobro se provodiš. To radiš.. Ne budi konzerva, lijepo ti je.

Vratila se u sobu, on je i dalje pušio na prozoru.. Izvukao je jednu cigaretu za nju, što ne bi bilo neobično da i dalje nije bio potpuno gol. Noćas je popušila i popila previše, ali cijela situacija je nekako bila filmska. Željela se tako osjećati, slobodno, kao lik u nekom filmu. Zapalila je s njim. Osjećala se ranjivo. Najradije bi se obukla, ali htjela je biti ležerna.

Gledali su u mrak i pušili, tako goli na prozoru. Između njih je bilo pedesetak centimetara i situacija je trebala biti posve intimna, ali bili su stranci i to je osjećala u kostima. Nije znala kako da točno kaže da odlazi, a da ne ispadne neugodno. On je prvi progovorio.

• Klara, ostani spavati.

Pogledala ga je u oči i potpuno iskreno odbila. Znala je da je njena opuštenost pala u vodu.

• Ma ne, hvala ti, ali stvarno ne bi. Pozvat ću Uber, za 15 minuta sam doma, stvarno je lakše tak. Nemoj me krivo shvatiti.

On je pričao sporo, naizgled potpuno neopterećen činjenicom da se zapravo ne poznaju.

• Ne, ostani spavati. Ne želim da sad izlaziš i sjedaš nekom debilu u 4 ujutro u auto. Želim da ostaneš.

Čemu ova situacija, pomislila je s nelagodom. Željela je otići. Što se dogodi noću, kao da se i nije dogodilo.

• Gle, ne moramo si to radit, ne treba nam taj bezvezni moment ujutro, kao iz nekog lošeg filma, di ja u haljini od jučer s tobom pijem kavu i pokušavamo vodit neki ležerni razgovor. Samo će nam bit neugodno, glupo, a baš nam je bilo ok sad. Radije bi da mi tak nekak lijepo završi večer. Otišla bi doma i probudila se tam di mi je četkica za zube.

Ponadala se da će promjeniti temu, pustiti je da ode, jer je sad već bila posve trijezna i dovodila u pitanje sve ono što se, prije niti sat vremena, činilo prirodnim. Činjenica da je gola odjednom joj je postala velik teret.

On nije izgledao kao da te riječi dopiru do njega.

• Neće nam bit neugodno ako si tak sami ne napravimo. Ajde ostani. Oprat ćeš zube mojom četkicom ak te to muči.
• Najbolja frendica mi je stomatolog, rekla bi ti da je to baš odvratno – rekla je to jer nije imala ništa pametnije za reći.
• S obzirom da si maloprije imala moj kurac u ustima, ja stvarno ne vidim problem – rekao je grleno i nasmijao se kao da ga jako zabavlja situacija, dok je ona osjećala kako joj krv navire u obraze.

Zakoračio je prema njoj, i odjednom između njih više nije bilo praznog prostora. Više nisu bili dvoje ljudi u nelagodnom razgovoru, opet su bili nešto drugo.

Njegovo je lice bilo direktno iznad njenog, njegovi zubi su zasvjetlili kroz bradu kad se nasmiješio.  Gledao ju je u oči, a njene su kočnice popuštale. Osjećala se kao da je opet pijana, iako to nije bilo moguće.

Spustio je glavu posve polako, i poljubio je. Njegove krupne ruke grubih dlanova našle su se na njenim leđima, točno tamo gdje je inače osjećala vrhove svoje kose. Ljubio ju je dugo i snažno, a njegov jezik je bio pomalo grub dok se polako ispreplitao s njenim.

Imao je okus  cigareta i alkolhola,  u tom trenutku to je bilo nešto najbolje na svijetu. I dalje je u ruci držala sad već dogorjelu cigaretu  i osjećala se kao krpena lutka. Malena, slaba i meka. Odjednom je osjetila težinu u dnu trbuha, krv koja se kao užarena kugla spustila u njene prepone i više nije bila sposobna za racionalne odluke. Nje mislila ništa, samo je osjećala.

• Ako želiš ići, nema problema, odvest ću te ja – rekao je polako i maknuo joj pramen kose – ali ja bi da ostaneš.

Zaboravila je da je ikad planirala otići. Klimnula je glavom.

II.

Probudio ju je zvuk tuširanja. Čim je postala svjesna tog zvuka, iste sekunde bila je potpuno budna. U tuđem krevetu, tuđem stanu, gdje je svjetlost ranog jutra drugačija nego kod nje. Tiho je ustala i potražila svoju torbicu i mobitel. Bilo je 7 i 10, rano jutro petka produženog vikenda. Rekao joj je prije nego su zaspali da on ujutro radi, a  ona može ostati spavati.

Tko bi to mogao, spavati u tuđem stanu tako, pomislila je dok je navlačila haljinu od jučer. Lagana zelena haljina, njena najdraža, smrdjela je na ustajale cigarete i bila joj je odvratna, ali druge opcije nije bilo. Trebala sam otići po noći.

Grudnjak nije ni imala, a gaćice je zgužvala i ubacila u tobicu, nije se mogla natjerati da ih obuče. Onda je izvadila malo ogledalce da pogleda koliko točno loše izgleda. Srce joj je potonulo kad se vidjela. Jedino što je preživjelo od jučerašnje šminke bilo je nešto grudica maskare zbog kojih su joj trepavice izgledale neuredno i cijeli dojam bio je nekako jeftin. Ili je to umislila?

Razbarušila je kosu da joj što više padne preko lica i slušala kako on pere zube u kupaonici. To joj je u misli dozvalo sinoćnji razgovor i posramilo je. Potražila je žvake u torbici. Pokušala je žvačući otjerati okus cigareta i pelina, makar je to bila slaba pomoć. Sjedila je tako na rubu kreveta, žvakala i pitala se kako ju je život doveo do ovog trenutka.

Njegova soba bila je tipično muška, bez osobnosti. Veliki krevet, ormar, prozor s bijelim zavjesama za koje se mogla kladiti da su iz Ikee. Nigdje nije ležala knjiga koju čita, nigdje nije bilo fotografija ili dugih sitnica.

Nikad do sad nije s nekim spavala i ostala u stanu do jutra. Posljednjih pet godina s Hrvojem sve je bilo drugačije, sve je počelo nekako školski, a s vremeno postalo kao u braku. Ni prije toga to nije bio njen stil. Nije bilo ‘prespavanaca’ osim ako nisi s nekim u vezi.

• O, pa probudila si se – rekao je s vrata.

Njegov svjež, muški miris preplavio je sobu. Osjetila se još prljavije. Bio je velik i čupav, kosa i brada izgledale su mokro, a oči pomalo umorno. Na licu mu se vidjelo da je malo spavao, a puno pio. U svakom slučaju, čak i takav, bila je sigurna, izgledao je bolje od nje.

• Čuj, bi me mogao odbaciti doma dok ideš na posao? Samo me pustiš tamo kod onog pješačkog semafora na Knežiji, meni je to dvije minute od stana, a tebi je usput – pokušavala je zvučati ležerno, ali nije mogla procijeniti uspjeh tog pokušaja.
• Normalno, nikakav problem. Al fakat si mogla ostat još spavat – bio je ljubazan.
• Ma, ne.. idem doma, imam neke obaveze, a onda ću spavat popodne. Ja sam spremna, obujem se pa možemo ako si ti gotov – digla se s kreveta.
• Eto, i ja navučem tenisice i možemo – otišao je na hodnik.

Sandale je pronašla u hodniku. Kao da ga je sad prvi puta vidjela, iako je definitivno prošla kroz njega i sinoć. Trebala sam sinoć doma.. Samo joj se ta jedna misao vrtjela u glavi, kao pokvarena ploča.

Kad su ušli u lift kroz glavu joj je proletjela slika pred samo nekoliko sati, kako se strastveno hvataju u istom tom skučenom prostoru. Nije nikako mogla pomiriti tu scenu s ovim muškarcem pred kojim joj je sada neugodno. On je pričao o tome kak mu je žao što nije spojio petak s vikendom, ali tad se činila kao dobra ideja ne potrošit godišnji na dan kad ionako neće biti posla. Da je znao da će ispasti tako dobar četvrtak sigurno bi pisao godišnji.

Tako dobar četvrtak, o bože, mi sad kao čavrljamo o sinoć, ne mogu ovo. Nesvjesno je protrljala čelo. Pri izlasku iz zgrade obgrlio ju je rukom i usmjerio prema autu. Bila je to intimna gesta na koju nije bila spremna, iako su noćas razmijenili mnogo intimnije trenutke. Ukočila se, premda nije namjeravala.

• Ajde, pa bilo nam je lijepo, kaj si tak uzjebana – rekao je svojim dubokim glasom.

Bio je potpuno u pravu, makar je to grubo rekao.

• Oprosti, samo sam…Nisam bila u ovak nekoj situaciji već jako dugo, ne znam se ponašat.
• Ak si za možemo popiti kavu u onoj maloj birtiji kod crkve u tvom kvartu. Ja ne moram doć u osam, ionak nema ljudi u firmi. Malo lošeg espressa ziher će ti dobro doć – predložio je prijateljski.

Njemu kao da je sve bilo normalno. Ona se osjećala posramljeno, na dnevnom svjetlu svjesna koliko su jučer otišli daleko od točke na kojoj su krenuli i sad nije sigurna kako dalje gledati u njegovom smjeru, a kamoli s njim piti kavu.

• Toma, stvarno si divan, ali doslovno smrdim ko pepeljara i samo bi se otuširala i presvukla i malo došla sebi.
• Ok, ok, neću te forsirat – rekao je dok je sjedao u auto.

Rastali su se desetak minuta kasnije, na mjestu za dostavu, ravno ispred njenog ulaza, jer je inzistirao da je ostavi pred zgradom. Slutila je da on vidi da jedva čeka izaći iz auta.

Ušla je u stan i na trenutak se leđima naslonila na ulazna vrata. Kakva noć. Torbicu je bacila u smjeru kauča u dnevnom i tek onda se sjetila da su u njoj gaćice. To je problem za neko drugo vrijeme, rekla je sama sebi i u sekundi se izula, izvukla iz smrdljive haljine i ušla ravno pod tuš.

Puštala je da voda teče po njoj, oči su je pekle od ostataka šminke. Bila je umorna do kosti, ali iz minute u minutu osjećala se bolje. Zašto se srami kad se njeno tijelo osjeća ovako dobro?

Mjesecima se nije osjećala kao poželjna žena, mlada i živa. Dok su joj kroz glavu sijevale slike od sinoć, trudila se otjerati sram i biti realna. Bilo joj je lijepo sinoć. Nije spavala s nikim od zadnje noći s Hrvojem, punih sedam mjeseci. Toma je bio krupniji, sporiji, nekako siroviji lik, sa svojim grubim rukama, ali nježnim dodirima. Kada je izašla iz tuša bila je već u skroz dobrom raspoloženju i glave još uvijek zamotane u ručnik bacila se na krevet. U njenom malom stanu  bilo je strahovito vruće već rano ujutro. Mokra kosa bila je osvježavajuća promjena. Zaspala je kao klada.

III.

Subota je došla u trenu. Odjednom produženi vikend nije više bio dug, a ponedjeljak se činio preblizu. Obećala je Marti da će joj pomoći pakirati stvari. Zalila je svoje biljke, popila kavu, svezala kosu u rep i sjela u auto. Već u devet vozila se prema Španskom gdje je Marta živjela u unajmljenom stanu.Nije si mogla pomoći da ne pomisli na Tomu. Njegov stan bio je na samo pet minuta vožnje od Martine zgrade. Tko zna di je on sad.

Kad se popela na drugi kat i pokucala na vrata jedva je čekala ispričati Marti baš sve. Posljednjih šest mjeseci Marta joj je bila kao sestra  i najbolje će razumijeti kakva je prekretnica u pitanju.

Otkad su se upoznale u srednjoj školi, bile su dobre prijateljice. Voljele su istu glazbu i imale dobre ocjene, to je bilo bitno da bi upale na željene fakultete. Kasnije su zajedno izlazile, a Martina rječitost i odvažnost bila je dobra ravnoteža Klari, koja bi često mišljenja zadržavala za sebe i djelila ih samo s prijateljicom, u povjerenju. Marta je govorila ono što je Klara mislila, često puno otvorenije i glasnije nego što bi se Klara usudila. Klara je s druge strane, često bila točka kontrole – ako je Klara na glas rekla ne, onda se stvarno radilo o lošoj ideji.

Kad su otišle na fakultet, Klara na ekonomiju, Marta na stomatologiju, nastavile su se družiti i redovno čuti. Ipak, kada su počele raditi život ih je pomalo razdvojio. Marta je radila smjene, Klara nije. Marta je manje-više stalno bila solo, dok je Klara bila u ozbiljnoj vezi i to je nekako nosilo svoje. Kao i mnogi u vezama, i Klara je povremeno pokušavala nekog od Hrvojevih prijatelja namjestiti Marti, ali to se nikad nije poklopilo. S druge strane, Marta je imala puno više slobodnog vremena nije imala dečka kojem se trebala prilagođavati pa je njen široki krug prijatelja Klari bio dijelom i nepoznat. Ipak, Marta je bila ta kojoj je Klara prvoj priznala da u njenoj bajkovitoj vezi ima sve manje ruža.

Kad je odlučila ostaviti Hrvoja i preseliti u podstanarski stan, tek tada je shvatila koliko se udaljila i povukla od svojih prijateljica u pet godina veze. S prijateljima je bilo drugačije. Mogla je svaki tjedan piti kavu s dečkima iz kvarta, a da nikada ne uđu u teške teme. Oni su na prekid slegnuli ramenima i nije ih bilo briga.

Prijateljice su bile druga priča. Nije ostala bez njih, ali tek je s nekoliko dijelila svoju intimu. Sve ostale postale su poznanice. Odjednom, živjele su posve različite živote i imale tako jako malo zajedničkog. One su planirale svadbe, uređivale stanove, ostajale trudne, a ona je svoj život okrenula u potpuno suprotnom smjeru. Neke su teško razumijele kroz što prolazi, a neke od njih su dosta loše i prikrivale da misle kako je napravila pogrešan odabir. Stvar je naravno pogoršavalo to što gotovo nikome nije rekla punu istinu zašto je između nje i Hrvoja puklo.

Ona je bila ta koja joj je pomogla pakirati i iznijeti stvari iz stana kad je odlazila od Hrvoja. Ona joj je posudila novac za polog, jer nije htjela tražiti starce. S njom je kupila prvu biljku, da skučeni podstanarski stan malo živne.

Kupile su ljubičastu djetelinu. Kasnije će Klara u stan dodati još mnogo biljaka, nekih sitnih, nekih većih, pretvarajući ga pomalo u džunglu. Ta ljubičasta djetelina uvijek će ostati posebna.

Danas je povod za pakiranje bio puno veseliji, Martin je stan, koji je kupila sama, konačno bio spreman za useljenje.

Marta je otvorila vrata lagano rumena, s kovrčavom kosom u pundži i prekrasnim osmjehom. Imala je najljepše, najbjelje zube, i kad bi joj netko to rekao, uvijek je govorila: „Moj osmjeh je moja najbolja reklama.“ Sjala je od uzbuđenja.

• Starka, ti, ja, kutije za selidbu. Kakav jebeni deja vu.
• Malo nam je ipak bolji povod, iako je jako vruće. Ja sam bar imala pristojnosti da raskopam svoj život dok je vani bilo hladno – odgovorila joj je Klara dok je ulazila u stan.
• Skuhaš prvo tursku, ili si već raskopala kuhinju?
• Ne, kuhinja nam je zadnja. Od šest sam u akciji, i spakirala sam robu. Ti i ja ćemo sad prvo kavicu, onda ćemo dnevni riješit, a nakon toga kuhinju. Kuhinja je najgora. Znaš, mislim da je to najbolji pokazatelj starosti, kad najviše stvari imaš u kuhinji. – dok je pričala već je nestala da pristavi vodu.

Klara je ušla u dnevni boravak. Kutije su još bile spljoštene kraj kauča. Dnevni boravak je zapravo bio najljepši dio stana, ali njegovu svjetlost i prostranost ubijao je namještaj. Vlasnici stana odlučili su negdje u ranim osamdesetima investirati u hrastovu komodu koja se protezala preko cijelog zida i svakom gostu pokazivala točnu starost zgrade, čak i bolje od groznih smeđih pločica u kupaonici. Da bi sve bilo skladno, i luster je bio hrastov, s pet velikih krakova na kojima su bile staklene kugle.

• Znaš, trebala bi ponijeti ovaj luster u stan. Tolko je stravično ružan da će vjerojatno u jednom trenu ponovno doći u modu. Ono, eklektični stil.
• Samo se ti sprdaj, kupit ću takav. Poklonit ću ti ga kad se ti budeš useljavala ako ćeš podjebavati – viknula je Marta iz kuhinje.

Klara se uvalila na kauč i refleksno otvorila Instagram. Gledala je različite plaže na kojima su se kupali poznanici, jer apsolutno svi su bili na moru i imali to potrebu bar jednom staviti na story. Preplanule noge i zalasci sunca, more, bebe s plutačama, poneka pjesma od Olivera. Tuđi životi bili su depresivno blistavi. Ugasila je Instagram i pogledala Facebook. Nitko je ne treba, nitko ne šalje poruke.

Taman kad je odustala od mobitela Marta je ušla s kavom. Klara je izvadila pepeljaru s police ispod stolića.

• Znači prije nego krenemo u pakiranje, možemo prvo moj spektakularni provod u četvrtak pokrit?
• Klara srce, spektakularno je dosta jaka riječ ak si opet bila s ekipom s posla na dvije cuge. Bolje da je dobra priča, inače ćeš pakirat staklo za kaznu.

Marta je bila puno slobodnija od nje. Njeni izlasci su bili zanimljiviji, prijatelji egzotičniji, a Klara je bila samo cura s kvarta. Radila je u financijama i njen život je bio prilično uredan i pomalo predvidiv. Radila je u istoj korporaciji još od pripravništva i nikad nije zakasnila na posao. Kavu je pila pred računalom i uzimala tek tri pauze za pušenje kroz dan, jer je mislila da bi više od toga bilo neprofesionalno. Subotnja prijepodneva provodila je na starom kvartu, uvijek s istim ljudima još od srednje škole, a nedjeljom je ručala s roditeljima. Nije voljela promjene i trebalo joj je vremena da se navikne na ljude, pa je uglavnom bila tiha u novim situacijama, promatrajući iz prikrajka.

U svom krugu bila je neizmjerno slobodnija, ali i nakon toliko godina Martine priče bile su sočne, ispričane s guštom. Klara je svoje često pričala u rukavicama, dok Marta ne bi iz nje izvukla što stvarno misli.

• Bilo je seksa, jel ti to dovoljno spektakularno? – odlučila je šokirati prijateljicu.

Marta je stala, osmjeh na njenim usnama odjednom je postao tinejdžerski.

• Sereš! Pa jel moguće?
• Ma jel to stvarno toliko nevjerojatno?
• Pa oprosti, ali ti živiš u celibatu više od pola godine, a ja sad ispadam luda kad se čudim! Tko je sretni dobitnik?
• Sretni dobitnik, da baš… Sjećaš se onog Zokijevog prijatelja, Tome? Visok, čupav, s bradom?
• Fakat ne. Ja znam samo onu njegovu dvojicu s kvarta, koji su ko Lolek i Bolek, vječno skupa. Ne…ček, ček, pa znam na koga misliš. Onog lika koji radi s njim? Bio je jednom kod vas na moru kad i ja. Svratio je kad je sa Zokijem išao u Split na neku montažu?
• Ajme, zaboravila sam na taj roštilj. Da, to je on. Bože, da, on je bio kod nas u Biogradu, ja sam na to skroz zaboravila, pa on i Hrvoje su zajedno pekli roštilj.
• S njim si spavala? Jel ti mene sad malo podjebavaš?

Klari je bilo jednako nevjerojatno da je to što priča prijateljici stvarno istina. Već danas ujutro kad se probudila djelovalo je tako nestvarno.

• Kunem se da je istina.
• Pa di si njega našla?
• Išla sam s Tonkom na Jarun i srele smo ih ispred Dalmatina. Njega i Zokija. Sjele s njima, popile par pića, ali kak je Tonka rano putovala za Osijek, otišla je u ponoć. Zoki, on i ja smo nastavili cugat u nekom drugom bircu, ne znam kak se zove. Onda su došli još neki Zokijevi prijatelji i nekak je ispalo da smo on i ja u nekoj buci postrani i krenula je zajebancija na račun Zokijevog oblačenja. Smijali smo se do suza. I stalno smo jedan drugom vikali na uho jer je bilo bučno. I Marta, ja ti to sad ne mogu prepričat, kak se to dogodilo, on se u jednom trenu nagnuo na moje uho, nešto se u zraku promijenilo, i na trenutak je šutio tak nagnut i odjednom je samo rekao: „Dođi, idemo kod mene doma.“ Znači to toliko glupo zvuči, čak i meni dok ti pričam. Dok vrtim film ne mogu nikako povjerovati sama sebi da sam na to ustala i izašla s njim van.
• Znači, da te ne poznam kolko te poznam, mislila bi da mi lažeš – Marta je bila iskreno sretna, nasmijana, zabavljena pričom. – Baš mi je drago zbog tebe! Baš mi je drago da si bila impulzivna jednom u životu i da ti je bilo lijepo. Bilo ti je lijepo, jel?
• Marta, ja… osjećala sam se kao da imam 16 godina. Mislim, bila sam pijana, nećemo si lagat, ali baš me ponijelo. Klari je bilo pomalo nelagodno dok je pričala, iako je znala da od prijateljice nikad neće čuti osuđivanje.
• Ma kog briga! Bilo ti je super, i baš ti je to trebalo. To je važno. Bilo je, mila, vrijeme da prestaneš živjet kao da i dalje imaš nekog doma. A kaj, jel misliš da ćete se opet vidjet? Znam da svi mrze to pitanje, ja prva, ali mislim da bi ti baš dobro došlo malo redovnog i dobrog sexa – provocirala je.
• Ne, ne vjerujem. Zapravo ga jako slabo poznajem, ma ne poznajem ga uopće, vidjela sam ga par puta u nekim situacijama i popričala s njim. Uopće ne znam tko je on. Iskreno, kad vrtim film imam osjećaj da je bio prekomotan i preopušten.. Niti u jednom trenu on nije bio zbunjen, ili da mu je neugodno ili da to bude nekak nespretno. Brijem da nisam prva koju je tak odveo doma, dapače. Bilo mi je lijepo, i nije mi žao.
• Zakaj me ni malo ne čudi da sad sve analiziraš? Poslje jebanja nema kajanja – upala joj je Marta u svom stilu, uvijek s malo preciznijim riječnikom.
• Ne, nema, i bilo mi je lijepo. Samo, mislim da ne trebam očekivati da me nazove. Znači ujutro sam umrla od nelagode pred njim i mislim da sam možda ispala malo nepristojna – priznala je.

Marta nije bila zadovoljna. Njene tople smeđe oči fiksirale su prijateljicu. Lagano je odmahnula dim između njih, rukom s kratkim i urednim ljubičastim noktima.

• Čuj, kad imaš 30 plus i sama si, ne možeš umirati od nelagode pred nekim s kim si koristila kondome. Ispadaš nezrela. Ne, gore, ispada licemjerno. Ne možeš osuđivat nekog što je spavao s tobom za jednu noć, bila si i ti tamo, radila to isto – soba je sad već bila mutna od dima, a pepeljara puna opušaka.

Klara je razmišljala o tome što je njena odrješita prijateljica rekla i nije znala kako odgovoriti. Marta je shvatila da o tome više ne treba pričati i lupila je dlanovima po koljenima.

• Ajmo mi pakirat, švalerice, dosta zajebancije.

Ustale su i otvorile prozor, a vruće jutarnje sunce još je jače obasjalo sobu. Klara je upalila radio, a Marta odnjela šalice u kuhinju.

Kad su završile sunce je napravilo puni krug. Pojele su lošu pizzu iz dostave i sav sladoled koji su našle u škrinji. Negdje u pola dana otišle su i po par hladnih piva iz dućana u kvartu. Večer su dočekale znojne i sretne. Gotovo sve je bilo u kutijama, desecima njih, s natpisima ‘špajza’, ‘dnevni’, ‘kuhinja’,’ručnici’… Nespakirana je ostala posteljina na krevetu, koju će Marta sutra ubaciti u platnenu vrećicu , gel za tuširanje, par ručnika i čista odjeća za sutra.

Na odlasku, Klara ju je ipak još jednom pitala

• Kad ti dođu buraz i stari sutra? Sigurno ne trebaš pomoć?-
• Rano ujutro. Buraz je posudio kombi, doći će i bratići. To ti je mlado, 22 godine, njima to zvuči kao zajebancija. Jučer su mi nosili ormar iz Ikee u novi stan, ogromne kutije teške, oni se smiju po stepenicama. Ne brini, ti si svoje napravila. A raspakirat želim sama. Sjećaš se kak si ti meni rekla ‘to mi je početak novog života, želim svaku čarapu sama stavit u ormar – podsjetila ju je Marta.

Zagrlile su se, što je Klari dobro došlo da sakrije suze. Jako se dobro sjećala tog dana kad je potjerala Martu iz stana, željela je sama složiti stvari.

Na početku je sve bilo ok. Kroz sat vremena već se raspala. Nije se dogodilo ništa veliko – ispala joj je iz ruke i razbila se u tisuću komada šalica koju je kupila dok su ona i Hrvoje bili u Španjolskoj.

Sjećala se osunčane i raskošne Barcelone. Isplanirala je sve, našla je Airbnb u samom centru, gotovo na LaRambli. Jedva je čekala jesti tapase i piti vino na terasicama uz koje su prošli dok su se probijali kroz gužvu pješačke zone sa svojim koferima.

Čim su ušli, poletjela je prema prozoru da vidi pogled, dok je on odmah počeo raspakiravati stvari. Mislila je da traži punjač za mobitel.

• Divan je apartman, baš sam dobro našla, jesi vidio. Kaj radiš?
• Kaj to držiš u ruci?
• Niš.
• Jel to bilo u mojoj kozmetičkoj torbici?! Bilo je, to je bilo u mojoj kozmetičkoj torbici! Ti nisi normalan!
• Bebo, ajd nemoj, tek smo došli, nemoj dramit.
• Znači tresem se. Pogledaj mi ruke, tresem se! Ti si stavio koku u moju kozmetičku torbicu i pustio me tak da idem na aerodrom!
• Ljubavi, uzrujavaš se bezveze, niš se nije dogodilo. Ne bi dozvolio da ti se ikad desi nešto loše. Nitko ne bi ništa našao ovdje, a da su baš i našli, ja bi reko da je moje i tu bi priči bio kraj. Dođi, nemoj tak sjedit tu ko da se dogodila neka tragedija. Čemu sad suze, kad se ništa nije dogodilo?

Kada su se vratili, dogodio se na brzinu iznajmljen stan, samo da ode od njega. Plakala je i taj prvi dan u stanu. Cijelo jutro provela je na podu u kuhinji. Bila je to banalna metafora njenog života, te krhotine, i trebalo je dva sata ridanja da se pribere dovoljno da skupi dijelove šalice i sebe s poda.

Spustila se po stepenicama polako, razmišljajući o Hrvoju. Već dugo joj ga nitko nije spomenuo, a imali su ipak dosta zajedničkih prijatelja i poznanika. To vjerojatno znači da ima nekog novog. Dok su se teška vrata od haustora zatvarala iza nje, osjetila je kratki ubod boli. Odjednom, bila je sigurna da ima nekog, i da joj nitko to nije želio reći. Dok se vozila natrag prema stanu, izabrala je rutu kroz Jarun, i prošla kroz njihovu ulicu.

Sjetila se kako ju je s osmjehom gurnuo preko praga kad su uselili.

• Štreberice, kad budeš htjela mogu te ja i prenijeti.

Neko vrijeme mislila je da će tako i biti, da će u tom stanu živjeti kao bračni par. Ponekad joj se život činio baš lijep.

Bilo je dana kad bi ušao s vrećicom punom namirnica i najavljivao gozbu koju će pripremiti. Bili su to njihovi najbolji dani. Sjeckala bi povrće i grlila ga s leđa dok bi on termometrom provjeravao meso, a kad bi pojeli šetali su oko jezera i pričali o filmovima ili knjigama.

A onda, bilo je i dana u kojima bi je preplavio očaj. Kada bi otključao vrata, već je po njegovu pozdravu vidjela da je potpuno ušlagiran. Imao je sto i jednu priču i bio pun energije, misleći da ona ne vidi zbog čega je takav. Na početku mu je prigovarala, što bi dovelo do rasprave koja je trajala satima, nekad glasnija, nekad tiša, uvijek prepuna velikih riječi. S vremenom, Klara je prestala prigovarati i sve češće bi šutjela. Nakon nekog vremena već na zvuk ključa u bravi osjetila bi stezanje u ramenima.

Svjetla u stanu sad su bila ugašena. Sjetila se da je on sigurno na moru za produženi vikend i posramila se sama sebe. Nije joj trebao taj obilazak.

IV.

Tjedan je prolazio sporo. Borila se s pivoticama i šetala po polupraznom uredu tražeći motivaciju koju nije nalazila. Voljela je svoj posao, voljela je red, pravila, rješavanje problema i to što svako pitanje ima svoj odgovor. Oduvijek je voljela brojeve. Dodatna prednost bila je što nije morala raditi u timu. Voljela je raditi sama i obično se lako sama motivirala. Posljednjih dana bilo je teže.

Kolegica iz marketinga s kojom je bila nekako najbliža već se vratila s godišnjeg, pa su se svaki dan počastile dugim ručkom na terasi zalogajnice preko ceste i pričale o planovima za jesen, hoće li još dugo biti ovako vruće i gdje je u gradu najpovoljnija, a najbolja masaža. Pokušavala je ponašati se dokono, znala je da ne treba previše razmišljati o svom ljetu u Zagrebu. Kad se ljudi vrate u ured i dođe deveti mjesec, tempo će biti brži i dani će letjeti.

Ali razmišljala je. Razmišljala je stalno, neprekidno. Razmišljala je o Hrvoju, koji je sigurno bio u Biogradu i o tome kako je ovo prvo ljeto koje ona neće provesti tamo u posljednjih pet godina. Pitala se s kim je i kako provodi dane i noći. imala je dosta jasnu sliku razvrata u koji se vjerojatno upušta i to ju je u isto vrijeme i boljelo i snažilo.

Znala je da je okružen ženama, oko njega i njegovih prijatelja nikad nije nedostajalo lijepih žena. Zgodni, pričljivi i široke ruke s rundama. Instant hit gdje god su se pojavili. Nije se jednom dogodilo da mu se i pred Klarom, na očigled nudi neka djevojka. Iako je tad uvijek bila sigurna u njegovu odanost, kladila bi se na to da danas iskorištava te prilike. I alkohol i razgovor i seks, sve je samo sport kad si dovoljno visoko. Možeš sve.

Razmišljala je i o Tomi, nije se javio. Silencio stampa. Očekivala je makar poziv na reprizu. Dovodila je u pitanje cijeli svoj doživljaj te večeri. Nije li im bilo baš onak, vanserijski? Možda je to bio samo njen dojam. Možda je zato bio tako ležeran? Možda je ona ispala nezainteresirana sljedeće jutro? Osjećala se nesigurno.

U četvrtak je poslala Marti poruku.

‘Jesam li glupa što sam očekivala da će se javiti?’ Stavila je emoji majmuna koji prekriva oči prije nego je poslala poruku. Dosta dobar emoji, osjećala se kao majmun.

‘Znam, očekivala si poruku. Bilo bi lijepo, makar iz pristojnosti.’

‘Pa da. Nisam očekivala prosidbu. Kak si ti rekla, bilo bi lijepo da je pao još jedan sex, kad je već prvi bio tako dobar.’ Dodala je emojia koji plače od smijeha. Marta je vratila dva ista. Onda je još napisala.

‘Darling, uvijek se možeš ti javiti njemu. Nije to tak teško kak misliš.’

‘Radije bi da mi se osuši ruka. Prestara sam za ganjanje likova koji nisu ludi zamnom. To je bilo cirka 2002.’

‘Hahahahahahaah’.

‘Si raspakirala sve?’

‘Skoro. U nedjelju molim te planiraj svratit na rižoto predvečer, kuhinja je u pogonu’

‘Divno, veselim se! Puse’

Odložila je mobitel. Da poslat prva poruku. Nikad.

Dok je bila mlađa, nekoliko puta je to napravila na nagovor drugih, i uvijek bi zažalila. Uvjerila se samo u veliku životnu istinu da će muškarci iskoristiti svaku priliku. Nema veze što mu nisi jako napeta, ako osjeti da te može odvest u krevet, probat će. U toj priči onaj kome je više stalo obavezno gubi, i što je još gore, osjeća se jadno na kraju cijele priče.

Vratila se excellu. Ove godine je od samog početka bilo teško. Prvo prekid s Hrvojem. Onda traženje podstanarstva, što je bilo stresno i deprimirajuće iskustvo. Zatim selidba i suočavanje sa samoćom. Nisu pomogle ni reakcije drugih na prekid koje bi je često povrijedile Ali u kasno proljeće je napredovala, i kao prepoznati talent unutar kompanije, bila je u igri za još jedno manje promaknuće na jesen. Bolje se držati onog što ti ide.

---

Tatjana Petričušić
Iz romana Obična ljubavna priča, Centar za Kreativno Pisanje CeKaPe