nemir u svijetu
priča o ratu
ne znam baš puno
jer nemam šarenu kutiju
na kojoj plasiraju programe
imam neko srce
neke želje
neke ljude
i dva psa
nemir u meni
priča o ljubavi
ne znam baš puno
ali osjećam previše
tvoj glas obavija
poput šećerne vune
ili najmekšeg pamuka
dok vodim još jednu u nizu
beskrajnih utrka
s vremenom
besane noći
toplije su
i manje okrutne
kada si ti njihov
soundtrack
magija i utjeha
vodič kroz krugove pakla
do svitanja
pitam se
koliko tako spašenih duša ima
a da njihovi anđeli
nikada neće za to saznati
žene odrastaju
jedna od druge
u nepovjerenju
zamjerajući jedna drugoj
ljepotu
proporcije
ljubavnike
žene podivljaju
osjećajući sebe
žene postaju
braneći druge žene
ušuškani u programe
obgrljeni oblakom privida
samo egzistiramo
negdje tamo sirena
podmuklo
budi iz sna
navodi na put
probuđene ljude
ka dnima
ka skloništima
pitam se
gdje je smisao
i jesmo li već
po rođenju
izgubili život
bila sam Dijete…
jednom
čitala sam Bajke…
jednom
zemlja mi je bila hrana
lokva kiše izvor vode
a spilja dvorac
nisam odrasla
prestala sam biti
Dijete
i prašuma
i eden
bez utabanih staza
koračaš slobodno
mojim tajnim vrtovima
pupoljci ti otvaraju latice
opojno proljeće
budiš u meni
divlje zvijeri jedu ti iz ruke
pripitomljene
bojiš se
dublje u šumu
da ne zalutaš
bez povratka
kišu šaljem
da ispere ti trag
jer zvijeri pate
uzaludno prateći
miris tebe
u meni
vratio si me sebi
da, sebi kao meni
i sebi kao tebi
kao duši
kao poeziji, glazbi
kao bojama, okusima i mirisima
kao životu
vratio si me u svemir
u ljubav
u tren
sve je mir
