kad su nas spremali za astronaute
kružili smo u zapanjujućoj brzini
na jednoj blistavoj kugli po mraku
sve dok nam oči nisu ostale na
drugoj strani svega
kad su nas spremali za kozmonaute
morali smo sa smješkom otrpjeti ubod
igle na lijevoj strani grudiju
igle koja je nosila značku s herojem
koji izgara u ognju
negdje daleko
kad su nas spremali za astronaute
naše su se prijateljice
naše buduće žene morale smiješiti i
lupkati kažiprstom po dogorjeloj
cigareti
s rukom i crvenim noktima preko kojih
se zaplela meka ruka djeteta
kad su nas spremali za kozmonaute
morali smo pjevati s drugima
jesti s odabranima i plesati kao da već
letimo u kapsuli
kroz duboku tamu
kad su nas spremali za astronaute
govorili su nam da moramo povjerovati
u sebe i budućnost koja se već događa
da moramo otići gore
da smo najbolji od svih koji nas
okružuju i koji nam sada plješću
na križ se penjemo sami
toliko smo poludjeli
kad su nas spremali za kozmonaute
stara zemljo ne plači govorili smo
stara zemljo ne boj se
staro vrijeme ti
baš ti se ne pomiči
ovo je između nas i budućnosti
između naše kapsule koja se kovitla
po rubu onoga
što znači samo
da nas više nikada nećete vidjeti
kad su nas spremali
vozili smo se po suncu
uz jezero na kojem su ribiči zabacivali svoja
ramena u mulj
i neprozirnu vodu
kroz krošnje u kojima je već treperilo
suho lišće
kad su nas spremali
mi smo već umirali od dosade i predviđenih
provalija u vlastitim životima
slučajno smo stali uz jednog
vrlo starog psa
to je rufus govoriš
to je lajka
pokušavam te razvedriti
a onda je došla žena opasana bombom
stala između nas i detonirala
najednom je vakum usisao svo cvjetanje
svu naglu budućnost i naše je trčanje trebalo stati
kad su nas spremali za astronaute
kad su nas spremali za kozmonaute
nešto je u toj pripremi promaknulo
samo je paprat rasla oko nas
već zavaljenih u večer poprskanu
blatom
padaju veliki betonski blokovi
i oblak se prašine i pepela podiže u vrlo tamnu noć
a onda je došla žena opasana bombom
lijepog lica i vrlo usmjerenog pogleda
detonirala je
i tako to traje cijelo ovo popodne
noć
neizvjesno jutro u vakuumu
rufus je ostao bez noge
lajka je mrtva
priznajmo si to
dok se na našim licima
na prašini munjevito smjenjuju plavičaste slike
oganj i veliki oblaci
pepela na kraju se uzdižu u
taj prostrani svemir
i napokon napokon
Ivica Prtenjača
