Vesela pjesma
Kako je sve počelo?
cvokotava brada ne uspijeva
uspraviti se
Ne znam izgovoriti riječi
Tanka stopala
stružu niz prugu
vise u snijegu kao preveliki jaglaci
Vjesnici proljeća usred zime
Groteskna slika
Ostala sam sama
stoga mrzim zimu
ne mogu nositi naramak drva
ne znam hodati po ledenoj cesti
ne znam nositi crno
Samo bih sjela nasred puta
i zapjevala neku veselu pjesmu
Vrisnula u sav glas
Čudovište
Izgleda da smo zadnji preživjeli oluju
nestali su roditelji na koje sličimo
to je činjenica koja visi nad glavom
teška i neumoljiva
kao lomača
Osuđeni na samoću i nervozno tumaranje
na čupanje korica iz sredine
Iz samog srca
Iz korijena
Preplašena smo djeca zauvijek
Oluja ima plave zube
iz nje izlazimo mokri i prozirni
Sklanjamo se među zidove i u mraku krojimo plašt
Travanj je najokrutniji mjesec¹
Moja mala planinska mama
puno je ljubavi stalo u tvoje ruke
kad si me podizala visoko visoko
da me zanjišu oblaci
Moja zanosna gospođa mama
s lijepim cipelama i lijepim navikama
malo nam je trebalo
da budemo sretne
Moja mama bez vjenčanice i svilenih marama
putuje svijetom sa sličicama svetaca
moja mama sva u mramoru
iz prsiju ti o blagdanima nikne vijenac i pokoja plastična ruža
Proljeće te nije zaboravilo
samo se predomislilo
_____________________________________________________________________________
¹T. S. Eliot
Barbara Klepić
