Koraci u tami
Mi ne trebamo dokumentaciju
Da bismo vas iznenadili elegancijom
I pronašli vam najslađu arteriju,
Onu koja ritmično dohranjuje vaš nedostatak
Senzibiliteta za igru sjena.
Ne trebamo sušićave analize, petrolej
I laudanum da bismo pripremili strategiju
Skoka.
Milenijima surađujemo sa serotoninskim virusima
Čitamo Nietzschea pod ribljim svjetiljkama
Prije nego se uopće rodio.
A vi tek sto godina istražujete efekte nafte
I najbolje što ste umislili
Su tanke kesice i kondomi.
Mi hodamo gipko po vašim balkonskim
Ogradama, ulazimo u stranačke prostorije
Kroz ključanicu i reanimiramo slova
Ugušena središnjim programom.
Rastemo iz svake pukotine koju ste zaboravili
Popuniti smjesom cementa i aspirina.
U vaše kodove i znakove
Upuhujemo sjeme antigravitacije.
Mi volimo ratove i vi to znate pa
Paničarite prema miru i ulažete
Fondove budućnosti u metke za crtanje.
Ali mi smo već bili tamo i vidjeli
Vaše zadnje konferencije.
Plave kacige nagurane oko kovčega
S cjepivima.
Ušli smo vam u krvotok.
Testirali ste se.
Mi smo životinje, a vi ljudi
I nemate nikakve šanse.
Čujete li kako vas sustižu
kamatne stope?
Od vas će ostati samo
Rorschachove mrlje
I viseći mostovi.
Stalak za svijet
Sve je teže prepričati dan ljubavniku
Jer ne znaš što je od toga bilo stvarno
Znam, iluzija je važna poput nedjelje
Ona je stup srama na koji su protjerani
Umjetnici
Ona je stalak za svijet kao što je
Disneyworld oslonac za ludilo
Znam da su se
Police s poezijom stanjile
Kao pauze za ručak, a
Zahodi postali zadnje utvrde
Prije početka pustinje zbivanja
Znam da vihor bijelog šuma
Tamo pažljivo sakuplja naše
Suhe stabljike spoznaje u bezazlene kugle
I kotrlja ih prema slobodi
Osvojili smo skelet lakoće, kažeš
Sve lakše propuštamo loše vijesti kroz
Transparentni stomak dok rijetka
Ambalaža treperi među koščicama
Svaki čovjek je sada strašna šuškalica
Koja i dalje postavlja prva pitanja
Da, napravili smo divovski krug
Oko planeta postojanja
Ali još nitko nije bio u jezgri jer
Najvažniji dio šalice jutra je praznina
Najvažniji dio dana je disanje
Najvažniji dio tijela je džep
U koji brižno spremamo pogreške
Živimo u neboderima dezinformacije
Najbolje se osjećamo kada slučajno sjednemo
Na otvoreni klavir ili u krivi autobus
Labirint tada naglo promijeni poantu
A mi se smijemo svim pokušajima bijega,
Eksperimentima u akceleratoru sreće,
Tijelima iz kojih se i dalje organizirano
Pokušava istresti život
Kao iz starog tapeta
A šalica je i dalje puna
Koliko god da popijemo
A život je toliko bezbrižan da
Ima vremena za oslikavanje repova
Paunovima budućnosti
Fašizam
kako bismo trebali živjeti
mi koji znamo da fašizam dolazi
možemo li skakutati gradom kao
smješak
mi koji znamo za ubojstva
koja se svakim danom približavaju
na golubljim nogama
možemo li govoriti o upornosti ljubavi
svakome koga pogledamo
a pogledi vide jedan drugoga
lubenice, jabuke i trava
hodam najdužim putevima
i ne zaobilazim ništa
svaka novost je moja nova snaga
svako lice slomljene geometrije
jednom je nogom već izvan zakona
ali mehanika želje ga ne pušta dalje
navike su klinovi u
danima od kamena
može li se preživjeti ako istinu
ne podijeliš s nekim
ako ona ostane u tebi
kao noćna leptirica
ili ako svoju intimu ogradiš
borovim iglicama
samo da ne vidiš smrt koja se vraća
sjedim iznad vjetra
ispruženih ruku i otvorenih dlanova
nada je odlivena u morskom nebu
s vjerom
riba i lastavica
u kosi
a ako pitaš gdje je čovjek
on je oduvijek tu samo ga ne vidiš
zapetljan je u konac prošlosti
Antej Jelenić
Iz neobjavljene zbirke Stalak za svijet.
