prazan rasjed postaje ljubičast,
noć se nemoćna predaje tinti.
moja je rana narcisoidna,
kao cvijet suncokreta glavu stalno izvija
prema vrelim izvorima svjetlosti

Rano je otkrila da površina stvari ne odgovara njihovoj pravoj naravi, kao niti namjeni. Nije bila sigurna koliku je ulogu u toj spoznaji imao njezin otac i njegova umjetnost koja je često željela otkriti ‘pravo stanje stvari’.

Sve je konačno u redu,
Na stolu je uvijek karta
U jednom smjeru

Ne volimo takva sećanja;ali ih krišom gledamo u prolazuOčekujemo kao spasitelje;Svaku nesavršenostšto iz života virida stvori nabore ili zakrpi rupe

Dotaknuću nježno
vrhovima prstiju
svaki predmet u tvojoj sobi
koji si ti rukama svojim dodirnuo
Da osjetim toplinu
što me živom čini

Kada ne mogu da spavam,
često pomislim da sam lud.
Lud je jako ružna reč.
Možda smo svi ludi,
a oni zapravo normalni.
Ponekad poželim da ne verujem u smrt.
I ta me misao smiruje.

zbog tebe mi poezija

nije narušila svest

osudila me je na samoću

Bez trikova

JABUKA

rastvori li se jednog dana tlo
kao što sam sanjala prošle noći
dunav natopi grad i
proguta ulice