Ponekad se ne bi znao vratiti kući, jebiga, došao si ovdje tek nedavno, iskoračio iz vagona u noć, udahnuo nepoznati zrak i krenuli ste prema hotelu, zaista jeste, ali Ševket…

Puni polukrug ja se zovem lidija deduš. osmislila sam jedan ženski lik. nazvala sam je lidija deduš. lidija deduš tako danas može postojati, a već sutra bi mogla biti ubijena.…

Kako pobediti kao devojka

Ikarov pad Trideset i pet godinanema glasa o Milutinu.

Susret Nekad sam se sjetio da smo seJednom pozdraviliNegdje na ulici Mi smo dva stranca koji se nisu prepoznaliI u tom nesporazumu nastao jeMali prasak u pogledu  Ne sjećam ti…

Moje srce je sigurno malo veće od ostalih jer ja sam empat. Mene toliko muče ljudski problemi da moram biti što dalje od neke osobe ako joj je loše. Samo mislim na druge, nikada na sebe. Na mene se sve izlijeva kao bujica i bolje mi je kad se i ne približavam ljudima. Uostalom, sve je sigurnije iza ekrana.

završilo se to tromo letoiščekivanja i hučanja talasa u ušimaprebiranja po zemljopisnim kartamaputovanja po ostrvimakojima zapravo nisam putovala

Bila je potpuno gola. Lagano strujanje zraka prelazilo je preko njene kože, ali i dalje je bilo toliko vruće da je taj dašak donio tek mrvu olakšanja. Sobu je obasjavao mjesec. Protegnula se na zgužvanoj plahti i pridignula glavu da pogleda kroz prozor. Stan je gledao na rub grada. Šikara ispod zgrade protezala se prekinuta tek pokojom kućicom u polumraku, na obroncima Medvednice. Pomislila je kako je, zapravo, dok je u sobi ovako ugašeno svjetlo, nema tko ni vidjeti i stala uz prozor. Duga smeđa kosa ionako joj je prekrivala grudi.

Put astronauta Podne je a mesec stražar bled lenjo lanisiram snove u kratere Proleterska misija nije nemoguća ako pođeš putem astronauta 

Mogućnost vjetra