Bivši premijer spustio je dasku WC školjke, popeo se na poklopac, prislonio lice uza zid i naćulio uši: vertikala kanalizacije prenosi zvuk kroz katove. Svake večeri sluša desetke glasova koji, utišani govnavim cijevima, u svojim kupaonicama pričaju o velikoj aferi, o raspadu koalicije, o padu prvog čovjeka države… Sluša ih, pa svako toliko u cijev vikne: “Nije istina! To nije istina”, tako da i oni čuju njega.
Putovanje u Berlinu započelo je Panonskim jezerom u Tuzli. Nešto je u tom zraku, pa čak i kad je težak kao črna mati zemla, ljudi daju neki prijatan povjetarac. Prijatan, kao i svi drugi jugoslavenski izrazi, mora da je nastao u Tuzli. Svratila bih u Tuzlu, ali to radim sve rjeđe. Što je to što tjera čovjeka da prorijedi sve što voli?.. Ili u krajnjoj liniji ne voli, nego mu treba?
Danas nam je sestra rekla da prekosutra izlazimo. Obje. Ušla je u sobu nakon doručka i krenula s uobičajenim pospremanjem, a zatim je zastala, kratko nas pogledala i izgovorila:
– Još ste samo sutra tu, ljepotice. Nema više izležavanja. Ne može ni bolest vječno trajati.
Ožiljci