Ništa se nije moglo spasiti, niti sam to željela. Ostavila sam Rotterdam iza sebe – Beru, Elise, noćne partye. Vratila sam se u Split pod izlikom neodgodivih obaveza. U staru sobu po čijim su zidovima ostali zalijepljeni posteri na životinje i naljepnice s citatima iz najdražih knjiga. U krevet za jednu osobu. U sparno ljeto među previše pijanih turista koji nakratko sakriju konzervu i primitivizam, preokrenu grad na drugu stranu lošega. U pripreme za sestrino vjenčanje koje se treba održati za tri tjedna.
Kategorija
PROZA
Metalni zveket ključa u vratima sobe br. 7 bolno je zacvilio kroz moju lubanju i izbrisao nepodnošljivu tišinu uskog hodnika intenzivnog odjela psihijatrijske bolnice.
– Slobodno uđite. Očekuje Vas. – izgovorio je mršavi medicinski tehničar i pogledom pokušao ohrabriti moje korake.