Sjaj
Ove oči,
iste su te oči
koje su prvi put videle majku,
prvi put uplašile senke
i zvukova zjap.
Matrjoška
Među suvenirima ispred mene bljesnu babuška lutka
Istina, tradicija joj je ruska
A nađoh je u srcu sarajevskog kutka
Vratiše mi se na djetinjstvo sjećanja
Kad sam imala šest godina i bila puna sanja
Otvarajući crvenu lutku u kojoj je crvena lutka u kojoj je lutka crvena
OVA ZVER PROTERUJE SE VATROM
Rodio sam se divlji
oštrim kolenima probijao bubne opne insektima
jedinim svedocima- jer nikada nisam zgrešio prema prirodi zemlje
kad sam istupio kolena promenio sam i naoštrio zube
samo da bih s ocem pokidao sve veze
moja kuća prokišnjava od sopstvenih ujeda
kiša je moja krv
hodnici su putevi do istine
nasilno otvorena vrata dvostruko plaču
u meni gori seme vuka
podižem pogled ka suncu-gubim vid
i u lice mu priznajem
„ova zver proteruje se vatrom“
SUDBINA
(tebi, kojoj je sudbina okrenula leđa)
Sahrani sestricu u oku
onu kojoj oštar stepenik ne može ništa
okoštalu od vlakana nevinosti
ko ugasi svetlo u njeni grudima
krije se od semena čovečnosti
ne znaući da će ona postojati
postojaće u listu javora čiji je koren njena kosa
sva proleća cvetaće modro crveno
bojama njene tek rođene krvi
odviknuta od majke koja je njen početak i kraj
stanovnik je planete koja tek čeka da postane
velike smrti broje premalo godina života
nečije sudbine prestigne odsustvo čovečnosti
Vukovac Branislav, rodjen je u Novom Sadu 1990. godine, odrastao u selu Putinci nadomak Rume. Diplomirani je profesor sporta i fizičkog vaspitanja. Suprug i otac dve devojčice. Živi i radi u Sremskoj Mitrovici.
MANIFESTO
Paklena staza ritma izjedanja
Koči mi šarmiran korak ka lepom
Jutra i noći blede bukvar slepom
porcija dnevnog samoujedanja
Sizif je duh svakog budnog sanjara
Blokada realnosti uporno melje
Razara zanat drevnog drvodelje
Istrajna sila demonskog bubnjara
Veče donosi bledilo i senke
Manifesto traži čovekov potpis
Krvlju ispisan ljudski bolan opis
Na patosu anđeoske pletenke
Pretpostavljam da drugačije i vidiš
Tim očima boje osjećaja
Doživljaji su drugi
Percepcija.
Mir koji probija iza njih,
Razoružava,
Upliće me u koloplet
Bilo čega..
Nije mi strano što te nemam
Dobro je dok god si tu
Postojiš
Iz daljine,
Suptilno.
Dovoljno je kad zatvorim oči
Da vidim tvoje
Da te osjetim,
Da ne padnem dalje
Od sna.