Rekvijem za leto
ne brini, tu sam.
žvaćem odhevtane parčadi tvoga srca,
a ti misliš da sam slab jer se otvaram
svima osim sebi i svojim rečima
koje još uvek misle da sam dobra osoba.
zagledati se nerado u nešto iznimno
voziti se sa zatvorenim prozorima
pustiti da stvari padaju
nacrtati sebe u prirodnoj veličini
prošetati dvorištem neke umobolnice
zaboraviti na obljetnicu nečije smrti
svjedočiti nečijem odlasku
stvarati hlad na nečijem licu
ostaviti vrata sobe pritvorena
optužiti svjetlost u sumraku
zanijekati pad kiše
ne pričati o vremenima
pisati, govoriti, razmišljati bez riječi
ako želiš zaspati
samo moraš zatvoriti oči
ovako;
Razglednica, mami, s mora
nad uvalom zalazi sunce
topla krv ljušti se iz materice
klizi niz butine
sliva se u more
Sjedimo tako, ona i ja
Veli mi kako je prolaznost svrha sama po sebi
Kako ništa nema smisla sem prolaznosti
Doprati me do postelje
Koja miriše na njegov nemir
Gleda me i hihoće se pobjedonosno
Jesam li ti kazala?