Mandarancini

Tjeskobu režem škarama s okusom viskija
ali škare su tupe i ne žele rezati,
tek rezbare divne ukrase po mojoj nepomičnosti.
Opkoljena sam rešetkama vlastitog uma i ne mogu se probiti van,
kao mrtav kokošji fetus, čekam da me netko razbije i baci na vruće ulje
da me proždere halapljivom slašću dok ja više ne postojim.
Ne mogu se pomaknuti s mjesta,
utapam se podno vodopada vlastitih misli,
u mome jeziku više ne postoje zarezi, samo točke.
Iz mene ne izlazi niti jedan stih i ne mogu se ni napiti
Ne mogu ni spavati

Znaš kako znam kad je vrijeme?  Kad se u grad uvuče večer i ljudi se povlače iz prirodnih staništa raščupani i krakati, a priroda poprima autentičan ten 

Petnaest linearnih očajanja I kroz tvoj čir se probijalo “a” ja sam dizao ruke od tvog polukukaosuline tvog “tu sam” hraneći se snom i dimigalomne dopirući do ujedina

ZATVARANJE FRIZERAJA jednom sam raščešljala lutki kosuzbog čega je nepovratnoizgubila svoj prvobitni sjaj. rekli su da će se to desiti:ali, morala sam da provjerim.

Nirvana Svet je svojeglavo savitljivi suludo je učvršćivati sliku sveta,a i najlakše je biti srećan,jer jednostavnone prepoznaje komplikacije.Jednostavno je biti srećan.Zato se i pribegava nasilju mirnoće,zato se primenjuju vežbe uma…

desetljeće je neprimjetno iscurilo,
kriza još traje, hrabri napuštaju zemlju.
mojim prijateljima rastu porculanski zubi.
zajedno klizimo u stanje paranoje,
Google nas manično prati oglasima za kućne aparate.

ipak, nova je godina
i svi se dovoljno
dobro zabavljaju
da bi razbijali glavu
takvim detaljima
točno u ponoć
nebo će opet podsjećati
na jeftinu bombonijeru
iz holivudskih filmova
a zatim ćemo još dugo
tapkati u mraku
tupi sve do proljeća

Protiv svoje volje primijetio bi kako skuplja oči dok se koncentrira na pjesmu, podiže jednu obrvu prije nego otpije žesticu, podigne pogled prema nebu prije nego zakorači na pozornicu, čak i onda kad bi svirali u zatvorenom; primijetio bi način na koji se naslanja na jednu ruku i promatra cestu kojom bi putovali, jedinstvenu lakoću kojom bi od nekoliko jednostavnih akorda napravila pjesmu, vidio bi bol što bi je protresla svaki put kad bi je na hotelskoj recepciji dočekalo pismo – najprije su joj ih donosili, a onda je i sama počela ispitivati osoblje čeka li je novo.

Živim među knjigama i leptirima, među šarenim leševima raširenih krila. Od oca sam naslijedio zavinut nos, tvrdoglavost i veliku zbirku leptira. Njihova malena tijela probodena pribadačama pravilno su raspoređena u staklenim ormarićima, kao žrtve logora s bijelim ceduljicama s latinskim nazivima. Nikad nisam imao njegovu strpljivost i preciznost, strast sam naslijedio, to da, ali prema glazbi i knjigama.