Damir Šodan (Split, 1964), pjesnik, prevoditelj, dramski pisac, urednik, diplomirao je engleski jezik i opću povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio je pjesničke zbirke “Glasovne promjene”, “Srednji svijet”, “Pisma divljem Skitu”, “Café Apollinaire” i “Unutarnji neprijatelj”, knjige dramskih tekstova “Zaštićena zona” i “Noć dugih svjetala”, te “Drugom stranom”, antologiju suvremene hrvatske „stvarnosne” poezije.
Za dramu “Zaštićena zona” nagrađen je prvom nagradom za ex-Yu dramatičare u Beču, a za burlesku Chick lit trećom nagradom na natječaju Marin Držić. U prijevodu je predstavio mnoge sjevernoameričke pjesnike (Charles Simic, Raymond Carver, Charles Bukowski, Richard Brautigan, Leonard Cohen, Frank O'Hara i dr). Urednik je prijevodne poezije u časopisu “Poezija” HDP-a, kao i u beogradskoj Enklavi (enklava.rs), a poezija mu je prevedena na dvadesetak jezika. Između ostalog uvršten je u američku antologiju “New European Poets” (Graywolf Press), francusku “Les Poètes de la Méditerranée” (Gallimard) i britanske “World Record” i “A Hundred Years’ War” (Bloodaxe).
Član je HDP-a i Hrvatskog centra PEN-a, a sudjelovao je na mnogim međunarodnim književnim skupovima i festivalima, te kao predavač gostovao na Sveučilištu Columbija u New Yorku, i na Koledžu Sierra Nevada, SAD. S Mehmedom Begićem nedavno je pokrenuo regionalni serijal “Divlji detektivi” za predstavljanje hispanoameričkih pjesnika. Uz Predraga Lucića bio je jedan od urednika Biblioteke Feral Tribunea (1994-2008), a dvadesetak godina radio je kao prevoditelj za Ujedinjene narode u Nizozemskoj. Danas je slobodni književnik i književni prevoditelj. Živi u Haagu, i u Splitu. Djeluje i kao gitarist, skladatelj i tekstopisac internacionalnog blues banda The Downsizers.
S Damirom Šodanom razgovarali smo o svim tim različitim segmentima njegovog djelovanja, o njegovom autorskom, prevodilačkom i antologičarskom radu, o brojnim poznanstvima iz svijeta knjiga i kulture, o životu i radu u Nizozemskoj, i još o mnogo toga.
KNJIGA
Čekaj me, i ja sigurno neću doći. Samo me čekaj dugo
Znate li danas nekoga ko čeka, a zna tačno šta čeka? Možda je još najbolja varijanta ako čekate, ne da bi neko po vas došao, već da bi vas svojim nedolaskom „nagradio“ tim stanjem čekanja?
Imamo li danas uopšte pravo da bilo šta čekamo i da od tog čekanja napravimo sopstvenu umetnost?
A šta pisci i pesnici drugo rade, nego upravo to?! Čekaju, i tim čekanjem varaju druge. Nije isključeno ni da varaju sebe. U tome i jeste njihova najveća umetnost.
U ponoć 12. septembra počela je crowdfunding kampanja za knjigu #ŽeneBiH, koja će trajati narednih mjesec dana. U samo nekoliko sati, planirani iznos od $4500 je u cjelosti prikupljen i premašen – uspjeh kakav autorice projekta, Amila Hrustić Batovanja, Hatidža Gušić i Masha Durkalić, nisu očekivale.