Romani Harukija Murakamija ispunjeni su muzikom, a svaka njegova knjiga dođe kao svojevrsna preporuka i plejlista. Nisam pročitala apsolutno sve što je napisao, ali ono što jesam je zaista pokazatelj koliko japanski pisac voli dobar zvuk i koliko shvata značaj prožimanja svih umetnosti, ne samo književnosti i muzike.
KNJIGA
Dom omladine Pančevo raspisuje 43. po redu konkurs za Zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora ex Jugoslavije – „Rukopisi 43“. Pravo učešća imaju svi autori između 15 i 30 godina starosti koji pišu na ex -jugoslovenskim jezicima, kao i jezicima nacionalnih manjina u Republici Srbiji. Konkurs će biti otvoren do 21. februara 2020. godine.
Na konkursu se može učestvovati sa poezijom i/ili kratkom prozom. Treba poslati do 3 pjesme i/ili 3 kratke priče: pjesme dužine do 2, a priče do 3 kucane strane (za priče do 7 000 karaktera, veličina fonta 12), potpisane punim imenom i prezimenom, godinom rođenja, adresom stanovanja (državljanstvom u slučaju da autor živi u inostranstvu), brojem telefona i mejlom. Molimo autore da lične podatke ostave i u ,,tijelu” mejla i na početku fajla s radovima, takođe da pjesme odnosno priče budu u jednom Word dokumentu, da se ne šalju kompresovano (ZIP, RAR itd.) i bez eksternih linkova. Najzad, da poštuju dijakritičke znake (slova č, ć, đ, š, dž) i pravopisna pravila. Mejl adresa na koju treba slati radove je: zbornikrukopisi@gmail.com.
Dom omladine Pančevo preporučuje slanje radova putem elektronske pošte, a običnom poštom samo u slučaju da autori nisu u mogućnosti da pošalju radove drugačije. U tom slučaju adresa je: Dom omladine Pančevo, Svetog Save 10, 26 000 Pančevo, Srbija (sa naznakom ,,za Rukopise 43”).
Molimo autore da poštuju pravila konkursa i rok za slanje radova!
,,Rukopisi 43″ će izaći iz štampe početkom maja tekuće godine, a u toku maja mjeseca planirana je i promocija u Pančevu, odnosno trodnevni festival. Autorima iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Crne Gore koji ne budu bili u mogućnosti da dođu na promociju Zbornika, autorski primjerci će biti poslati poštom.
Damir Šodan: Ako želi ostati subverzivna, književnost bi trebala biti transparentnija i direktnija
Damir Šodan (Split, 1964), pjesnik, prevoditelj, dramski pisac, urednik, diplomirao je engleski jezik i opću povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio je pjesničke zbirke “Glasovne promjene”, “Srednji svijet”, “Pisma divljem Skitu”, “Café Apollinaire” i “Unutarnji neprijatelj”, knjige dramskih tekstova “Zaštićena zona” i “Noć dugih svjetala”, te “Drugom stranom”, antologiju suvremene hrvatske „stvarnosne” poezije.
Za dramu “Zaštićena zona” nagrađen je prvom nagradom za ex-Yu dramatičare u Beču, a za burlesku Chick lit trećom nagradom na natječaju Marin Držić. U prijevodu je predstavio mnoge sjevernoameričke pjesnike (Charles Simic, Raymond Carver, Charles Bukowski, Richard Brautigan, Leonard Cohen, Frank O'Hara i dr). Urednik je prijevodne poezije u časopisu “Poezija” HDP-a, kao i u beogradskoj Enklavi (enklava.rs), a poezija mu je prevedena na dvadesetak jezika. Između ostalog uvršten je u američku antologiju “New European Poets” (Graywolf Press), francusku “Les Poètes de la Méditerranée” (Gallimard) i britanske “World Record” i “A Hundred Years’ War” (Bloodaxe).
Član je HDP-a i Hrvatskog centra PEN-a, a sudjelovao je na mnogim međunarodnim književnim skupovima i festivalima, te kao predavač gostovao na Sveučilištu Columbija u New Yorku, i na Koledžu Sierra Nevada, SAD. S Mehmedom Begićem nedavno je pokrenuo regionalni serijal “Divlji detektivi” za predstavljanje hispanoameričkih pjesnika. Uz Predraga Lucića bio je jedan od urednika Biblioteke Feral Tribunea (1994-2008), a dvadesetak godina radio je kao prevoditelj za Ujedinjene narode u Nizozemskoj. Danas je slobodni književnik i književni prevoditelj. Živi u Haagu, i u Splitu. Djeluje i kao gitarist, skladatelj i tekstopisac internacionalnog blues banda The Downsizers.
S Damirom Šodanom razgovarali smo o svim tim različitim segmentima njegovog djelovanja, o njegovom autorskom, prevodilačkom i antologičarskom radu, o brojnim poznanstvima iz svijeta knjiga i kulture, o životu i radu u Nizozemskoj, i još o mnogo toga.
Čekaj me, i ja sigurno neću doći. Samo me čekaj dugo
Znate li danas nekoga ko čeka, a zna tačno šta čeka? Možda je još najbolja varijanta ako čekate, ne da bi neko po vas došao, već da bi vas svojim nedolaskom „nagradio“ tim stanjem čekanja?
Imamo li danas uopšte pravo da bilo šta čekamo i da od tog čekanja napravimo sopstvenu umetnost?
A šta pisci i pesnici drugo rade, nego upravo to?! Čekaju, i tim čekanjem varaju druge. Nije isključeno ni da varaju sebe. U tome i jeste njihova najveća umetnost.