radnička deca ne vole praznike
sa reklama nas zaslepljuju
široke keramičke vilice
porodice ispeglane
kao hotelski čaršavi
Kolovoz izmiče i jecaju kiše,
koža se otima preplanula.
Na kalendarski list iz kolovoza ’93.,
kemijskom koju mi je prodao čudak
na Tisku usred otoka,
pišem kako mi ispod nokta
puzi zadnje zrno šećera
za koje ne znaš.
Pucnem prstima i poškakljam nebo.
Prepoznat ćeš me po šutnji
dok slane kovrče
šušte mirisom nevidljivih krila.
Ljubim kolovoz samo da prođe,
da zagrmi jače i donese mir pod kaput.
Dejana Pacina
Vida Meić (1991., Čakovec) diplomirala je grafiku na Nastavničkom odsjeku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu s pohvalom Summa Cum Laude. Dobitnica je sedam nagrada za umjetnički rad, od kojih se ističu Erste Grand Prix, nagrada Grafičke zbirke NSK te MSU nagrada. Izlagala je na tridesetak skupnih izložbi i tri samostalne. Radi kao asistentica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.