IZMEĐU DLANOVA
Ruke su mi pune posla a dokona sam žena
ne piše nigdje da sam izmorila utrobu
jedući vrijeme koje nikada nije pravo
pravo vrijeme za krive ljude ne postoji
na izmaku tridesetih ispraćam staricu
dijete koje je nekada bila
zarobilo je moje dlanove
Ogrebala sam i koljena nekoliko puta
padajući sa bicikla
smijem se i plačem skoro bez stida
ponekad ne razumijem
pogled žene u ogledalu
krivim lice plazim jezik
dajem joj peticu iz geografije
konačno je pronašla zemlju porijekla
Ruke su mi pune straha
svaki dan prevrćem kao kuvaricu
dokone žene samo čitaju
kaže mi slika punjenog pileta sa lista
njihova kosa ne smrdi na luk
koji bezglavo viri iz utrobe
miriše svime u šta se miješa
Postoje dani u kojima teško
podnosim rascjep između
onog što što radim i onog što jesam
a što se ostalih dana tiče
uglavnom sam cijela.
PROSJEČNOST JE UKRALA PRAZAN PROSTOR
Sve dobre ideje
nastaju između redova
rekla je osoba
potpuno ravnodušna prema
lektiri svog života
zapisala sam to
tražeći barem redove
kad već ideje nisu mapirane
izvinjavam se svijetu
na njegovoj ravnodušnosti
prema ovoj osobi
Prazninu je ugurao
ispod ulaznih vrata
onda ih je skinuo
i osjećajima dozvolio da
preuveličaju sitnice
Prosječnost i dalje
pretrpava prazan prostor
šapnula sam osobi
ravnodušnoj prema
lektiri svog života
i dobre ideje
nahraniše se prvim slovima.
AMORFNA MASA
Budite najbolja verzija sebe
plašite čavke letenjem uz njihovo krilo
lovite kornjače da im skinete oklop
onako iz hira
i kupajte se u parfemu svog otrova
Budite đon jer takvi ne koračaju zemljom
već lete sa čavkama
budite onaj đon kojeg ljube
veličajte takve ljubavi
presvucite obraz sa tri maske
za jutarnju podnevnu i večernju
verziju sebe
tada ste ujedno ona najbolja
Budite nježno zli
ako sahranjujete molitve
smješite se ispred neke svetinje
putujte sve vam je oprošteno
Budite saučesnik u suicidalnim podohima
pravdajući se altruizmom
volite više blato nego ljude
spriječite ih da emocijama tumače svijet
jer ste rodili nesklad
jer ste njegov izvor
on počinje tamo gdje završava vaša koža
obucite akvarel nakon svake suze i
neprijemjetno se ušunjajte u ram sa pozlatom
Budite sentimentalna rečenica
kojom konobari završavaju smjene
kafana emajlirane pepeljare
kariranog stolnjaka gdje
nema ništa na veresiju
Na kraju dana
obaveznom ispraznite džepove
prije nego odvežete cipele.
Dragana Grujinović
Grujinović Dragana је rođena 07.12.1983. god. u Banjaluci. Diplomirani socijalni radnik i psihoterapeut u edukaciji. Poeziju piše od djetinjstva, a tokom studentskih dana objavljuje i svoju prvu zbirku. Pod uticajem primarnog obrazovanja i radeći u oblasti socijalne zaštite, poezijom povezuje lična i profesionalna iskustva. Sarađivala je sa brojnim književnim časopisima i portalima za književnost i kulturu, a neki od njih su Strane, Porkulum, Bludni stih… Učesnik je na brojnim književnim večerima i na književnim festivalima, kao što je Imperativ, Sarajevski dani pozije.. Objavila zbirke poezije „Lutanje kroz Id“ i „Krug dekorisanog vremena“.