Genijalna prijateljica je talijansko-američka serija pod redateljskom palicom Savijera Constanza. Snimljena je po literarnom predlošku tetralogije romana Elene Ferrante (Genijalna prijateljica, Priča o novom prezimenu, Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju, te Priča o izgubljenoj djevojčici, po kojemu se snima četvrta sezona). Autor glazbe ove serije je suvremeni klasični glazbenik Max Richter. U ulozi glavnog lika – Elene Greco našle su se (s obzirom na dob) Elisa Del Genio, Margherita Mazzucco i Alba Rohrwacher. Njezinu prijateljicu Lilu igraju Ludovica Nasti i Gaia Girace. Prva sezona krenula je s emitiranjem 2018., na platformi HBO, a treća je emitirana 2022.
U seriji se nižu slike dojmljive mediteranske svakodnevnice u koje su obložene priče likova koje eskaliraju drhtajima i potresima na osobnoj i društvenoj razini. Epicentar tih sukoba svakako je rejon, mjesto čvrsto zadanih, a ipak nepisanih struktura i poredaka. Logika napuljskog rejona pedesetih godina i susjednih dekada dvadesetog stoljeća naovamo tako je logika veoma slabe tolerancije na odstupanja od postavljenog poretka.
Lila i Elena likovi su koji se suočavaju s neredima u međuljudskim odnosima, u društvenom uređenju, i na koncu – u samima sebi; a sve te granice nalaze povode jedne u drugima. U svim tim procesima, nerijetko vezanima i za odrastanje, vođene su impulsima emacipacije, koja se na najupečatljiviji način ipak odigrava na privatnim relacijama, a ne na salonskim mjestima, kao što to nekada privid nalaže.
U trećoj sezoni dolazi do Lilinog tragičkog slamanja pod težinom radničke svakodnevnice i samohranog majčinstva. U njezino tijelo upisana je preopterećenost i radikalan pad životnog elana kao posljedice brutalnog izrabljivanja kao radnice i osobe u mesnoj industriji. Kao takva, ona svojom pojavom i konkretno – glasom, svjedoči živo i uvjerljivo, u odnosu na, primjerice, Nadiju, koja dolazi iz mnogo lagodnije pozicije, a aktivistica je.
Odnos Lile i Elene vrlo često polaže ispit na mjestima koja ukazuju na kompleksnost ljudskih odnosa i prirode. Taj odnos prelijeva se preko rubova, suočava se i s izljevima gorčine i neplemenitih emocija, no čini se da računa s iskrenošću mnogo više nego s prijetvornošću. To je dio one niti koja se u odnosu ovih dviju akterica doima možda čak i neobjašnjivom i održava pouzdanost njihovog odnosa jačom od drugih sila, a njih dvije bliskima u onom smislu lišenom patetike. Koliko se kroz postupke unutarnje i vanjske fokalizacije Elena doima kao ona u Lilinoj sjeni, toliko je i Lila u Eleninom unutrašnjem životu kao sjena koja je neprestano prati, što zajedno podsjeća na fatumsku predodređenost njihovog odnosa.
U seriji susrećemo i dirljive obiteljske momente u kojima Elena biva suočena s čangrizavošću vlastite majke, čiji izostanak nježnosti i podrške nerijetko nalazi u liku oca. U odnosu na nju, prema svojoj obitelji Lila zauzima drskiji stav kojim se često, što posebno dolazi do izražaja kad su u pitanju Solare i oni s njima udruženi, odnosno zloglasni momci s napuljskih ulica, među kojima svakako prednjači Marcello Solara (Elvis Esposito). Lila je uvijek bila ta koja je pomalo ili poprilično za većinu njih bivala ona fatalna. A jedan od takvih rejonskih momaka bijaše i Stefano Carraci, za kojega se Lila udala i koji se ispostavio potpuno drukčijim nego što se predstavljao, što se prije svega odnosi na njegovu nasilnu prirodu i iznevjeru nesuradnje sa Solarama koju je bio obećao Lili. Njihov brak primjer je jednoga od onih koji funkcioniraju samo na površini i vidljivoj razin, a sve s čime je suočen u sebi čini ga duboko nesretnim.
Među sporednim likovima ističe se i lik učiteljice Oliviero (Dora Romano), pred kojim razlike između marljive i uzorne Elene i talentirane no oko toga nemarne Lile također dolaze na vidjelo. Bitan je i lik Nine Sarratorea (Francesco Serpico). Što iz razloga jer i on bijaše jedan od onih koji ne mogahu odoljeti Lilinoj mračnoj auri, što iz razloga što je upravo on bio okidač Elenine tihe patnje koja se ispoljavala u različitim razdobljima njezina života.
Unatoč tome što se Nino često pokazivao nekorektnim prema Eleni, njegova neočekivana podrška nije izostajala nekad kad je bilo ključno, kao npr. u trenutku kada se Elena Greco ostvaruje kao spisateljica i hvata u koštac s dežurnim moralizatorima koji su pri tome na sebi svojstven način detektirali kontroverzne teme. Možda i u tome donekle leži tajna odgovora pred pitanjem – što je to u Nini čemu Elena ne uspijeva odoljeti, čak i i kasnije kad se nalazi u Milanu, u ulozi majke, kao i supruge akademskog radnika Pietra Airote. Upravo lik Nine jako dobro otvara misao da su ljudi rijetko kad isključivo dobri ili isključivo loši. Pridružimo tom zapažanju i ono maloprije natuknuto, lik Lile kao mračni antipod lika Elene i njezine karizme koja ipak rasvjetljava razloge koji ovu seriju čine privlačnom za gledanje. Ono što ju čini još privlačnijom je nailazak na Elenine osobne slabosti i demone s kojima se bori. Elena naposlijetku odlazi s Ninom i treća sezona završava dojmljivim prizorom pretvorbe nje, tadašnje, u zrcalu, u onaj lik koji starosno odgovara liku s početka prve sezone, tvoreći tako prstenastu kompoziciju.
Privodeći kraju ove opservacije, završimo i mi na tragu prstenaste kompozicije rekavši da je Genijalna prijateljica serija, po žanrovskom određenju najbliža drami, koja se bavi društvenim i političkim prilikama u Italiji od sredine dvadesetog stoljeća nadalje, koje se prepliću kroz živote pojedinaca. A prije svega i poslije svega, ono što u seriji najviše dolazi do izražaja i zbog čega mami na gledanje su, bilo obiteljski ili poslovni, bilo ljubavni, ili još bolje, prijateljski, upravo – međuljuski odnosi.
