victoria's secret
kako ja padam to je veličanstveno
kao elegantne haljine sa vješalice na prljavi pod
victoria's secret na evropskom aerodromu
recimo onom u oslu recimo kreditne kartice
provlače se da bih ja skladištila skupi veš
posle u njemu pila jeftino pivo sa jeftinim ljudima
ponavljam oslo kao grad ili stokholm kao grad
švedski filmovi stariji noviji posebno
to nije kad se suzuki zabije u stijenu
naši kanjoni su jači od japanskih djelova skupih
auspuha farova mjenjača limarije guma
od moje glave nisu jer da jesu skršila bih se davno
u divnom božurovom autobusu
onako svečana smrt u dvadeset sedmoj
kad su mi nudili tablete a ja rekla dajte mi mesa
dajte mi vina ustajalog tek ću ja da živim
što sad ne mogu to da kažem znam zašto
pravi pad je suptilan intenzivan podmukao
kao skupi parfemi uljani imam ih
kako ja padam to je tužno normalnoj osobi
ali ti što im ja pjevam nisu normlane osobe
nisam ni ja viktorijin anđeo možda jesam
krpa
ja sam krpa
o kako divna krpa
krpa za sve
za kristalne čaše natopljene bijelim vinom
za skupocjena stakla naočara uglednih profesora
za stakla prozirna ukaljana kapima kiše
ogledala gdje gospođice probaju svoju volume maskaru
ja sam krpa za tiganje sa mašću goveđeg mesa
šerpe sa zakorjelom zaprškom aleve parpike
ja sam krpa
o kako divna krpa
krpa za podove na kojima kaplje krv i padaju leševi
krpa za wc šolje u kojima plivaju izmeti prosječnih
ja sam krpa za ekrane kompjutera loših pisaca
ja nisam 100 % pamuk
ja nisam jelenska kožica
ja nisam satenska svila
krpa sam ja
potirača
na putu za cetinje
miris jeftinog dezodoransa dopire od plave kovrdzave djevojke
jasno je da ona pravi balone od žvakaće gume
jedna od rijetkih stvari koja mi ide na živce
žvakanje žvake mljackanje i pravljenje balona
kao i treskanje nogom o pod ili noktima o sto
sve me to nervira ali ima nešto što me i nervira i boli
nemam s kim pošteno razgovarati u ovom gradu i ovoj zemlji
po svoj prilici mogu se ja brzo ugušiti
ne bi to bio prvi put da se ugušim u ovoj zemlji
ne bi to bio prvi put da se ugušim u nekoj od balkanskih zemalja
mislim kako treba napustiti odjednom sve
mislim na jedan olinjali voz koji više ne postoji
tu sam pričala o suštinskim stvarima
sa ljudima koji više ne postoje
kako je sve nestalo to ne znam kako sve to nestaje
kako sve što ima smisla nestaje
radovi na putu ostaju godinama
put za cetinje ostaje
sve drugo nestane da bi napravilo mjesto šampanjcu
spa centru aerodromima neću ja to
oću da vučem debelu knjigu starim autobusom
čarape da mi se pocijepaju to oću na to mislim
na pocijepane čarape na spoticanje na svakom koraku
ne mislim na luksuz ne palim se na luksuz
ako se i palim površno je to nepravo plitko i svakodnevno
nešto drugo je meni važno nešto drugo ja hoću
mislim na veliku vatru zapaliću je
neka sve ovo postane plamen
da umre da sija
hoću po mojoj spaljenoj zemlji
ponosno da hodam
Jovana Bojović
Iz zbirke Magla: vidljive tačke , Ratkovićeve večeri poezije, 2020.
