Jablani sviraju prolaznost
Dok ljuljaške,
U tužnom parku,
Pomjeraju veliki i snažni zvuci jablana,
Negdje
U nekom sobičku,
Neko svoj život,
Ispisuje gorkim suzama, Kazaljke se bez smisla vrte u krug!
Neko,
Negdje,
Svoj spas vidi u plavom konopcu,
Za koga kazaljke nisu pronašle svoj smisao.
Savršen čin,
Za mrava u kosmosu!
Život je varka
Na dan tvoje smrti
ništa se nije desilo!
Rijeke i dalje teku,
Auta se kreću više od dozvoljenog,
Jutra se i dalje bude.
I dok jedem u jeftinom fast foodu, i pijem jeftino vino,
Gitara cigana svira,
Život je predivan, bog nas časti krajem.
O, Smrti! Tebi se divim!
Glasih mrtvih
I dok staru cestu prekriva tama,
Kameni spavači pružaju svoje ruke,
I godinama slabim glasom
Dozivaju u beznađa.
Jecaje kostiju raznosi vjetar,
Dok tvoje cipele bježe
žudeći,
Ka još jednom jutru.
Još jednom danu,
Još jednom zagrljaju.
Okrećeš se,
Pogled ti luta po tami,
I na kraju puta,
Vreli dah tik iza tvog vrata,
Vapi za posljednjim otkucajem srca.
Mjesečina zavija trag,
Đavo se najslađe smije
Lejla Suljaković