Đavolja čast
Sudbonosni pristanak
odjeknuo je posteljom.
Prolivena krv djevice
zapečatila je đavolji cilj.
Pod bijelim prekrivačem
sad svoje rogove krije.
Gorak li je okus svete vode,
a najslađi đavolji osmijeh.
PRODUŽI SVOJ DAH
takmičimo se stalno
ko će duže da izdrži
žmurimo
jer nas bole oči kad ih otvorimo pod vodom
Dunav je ionako mutan
ništa ne propuštamo
ronimo na osećaj
dišemo u mislima
pluća su puna rezervi za život
nismo ribe
deca smo
(nenapisane poruke)
oduvijek sam htio vidjeti
kako zrnca kave padaju na dno šalice,
kako se nježno slažu jedno na drugo
i postaju talog, a nama ostave
božansku tekućinu
Danas nam je sestra rekla da prekosutra izlazimo. Obje. Ušla je u sobu nakon doručka i krenula s uobičajenim pospremanjem, a zatim je zastala, kratko nas pogledala i izgovorila:
– Još ste samo sutra tu, ljepotice. Nema više izležavanja. Ne može ni bolest vječno trajati.
istomišljenici
Prethodna