Other dimensions
ne usudim se priznati, tako je
riječi kao prokulice u grlu zapinju
oduvijek sam htjela, ja
zapravo ih mrzim, lijepe se za jezik
ne mogu više skrivati da želim zelene zavjese
u tom našem drugom domu
tamne
da nam pruže luksuz dugih nordijskih noći uz poneki bljesak:
aurora ili novi big bang
rađa tvoje lice i gutanje leptir mlijeka iz
tetrapaka u dubokoj utrobi noći
ima nešto erotsko u ispijanju iz tetrapaka
poispadali su mi svi madeži s trupa, pod u kuhinji
postao je moj novi trbuh i ti koračaš po njemu
podižući valove
jednog sam uhvatila i zarobila
u zjenicu svog oka
Mijenjam staze
Okušavam se u gradnji staništa
od iskorištenih žigica
slijedim njihov miris putem
crnih fosfornih glava,
hodam po točkama i točkama pridajem sebe
mijenjam staze
polarno me svjetlo vuče mraznim
puteljcima gdje trava proviruje stidljivo
kad korak ispusti krik upozorenja o promjeni
klime, a koža na rukama popuca od straha
spotičem se o korijenje zaboravljenih stabala
duhova koji svjedoče o još
neutopljenim snovima
posuđujem tvoje staze
skupljam tvoje mliječne zube koje si bacio
kako se ne bih izgubila
prvo prijeđen put obložim hrbatima knjiga
svaki zub zamotam u hrapavi papir
čijim sam stazama već prošetala
i smotuljak stavim pod tvoj jastuk prije spavanja
Ukradena tišina
Moja je bjelina sigurna kuća bez prodora pokreta ili valovitog titranja u zraku. Na kamenoj fasadi sa sjeverne se strane vide nanosi valova, ostavljene staze soli. U mojoj je kući previše sunca, osobito jak je plamen na zalazu, ali čuvaju me morske pljuske od potpunog izgaranja. Zibale su me nedavno i na dlanovima mi pružile čuvara koralja i alga da obuhvati bjelinu i zaraste u branu koja će propuštati vodu postepeno da ublaži zrake prije nego ih potpuno ugasi.
Povela sam čuvara stazama soli koje na bridovima kuće prerastaju u izblijedjele oblutke. Ako bos hodaš po njima, život ti se produži za sasvim prihvatljiv broj godina. Govorila sam mu o svojoj krađi zahvaljujući kojoj sam sada na miru ovdje, posjećivana samo od svjetlosti i mora. U prijašnjem obitavalištu nije se nagrađivalo tišinom već se njome kažnjavalo. Sada sretno snosim svoje posljedice.
Čuvar je srastao s mojom bjelinom. Po stijenama pratim otiske njegova lica i sanjarim o planinama koje više nikada neću vidjeti.
Sara Malić
