VII.
hodati uz vodu
hodati dok noge mogu
hodati kad sjene odu
trčati uz more
trčati koliko te krila nose
trčati kada su noge bose
ŠAHOVSKA
U kapuljači signal noći
šahovskom pločom pulsira grad
a na izlazima grada svjetlo se lovi
u niše neonskih reklama
bande šaketaju pustoš, po svemiru
tuku ratovi staroga kova
rijeka iz crte dignuta u nož
takva je noćas hidraulika grada:
slabija tijela izručuju se vodi
uzimam zalet i krećem u L
lakoćom skakača
A3-B5
***
Događa se to valjda. Ponekad. Onda kada se iluzija skoro da gubi, kada pritajena punoća sekunde biva na izdisaju. Događa se to da se stvari na tren učine jasnim.
Jeroen je sa probadanjem u oporavljenom ramenu osjećao jasnu promjenu vremena. Od kada je ranjen, onoga dana ispred zgrade više mu nije neophodna vremenska prognoza.
„I to je valjda neka prednost.“
Pomislio je za sebe, hvatajući obrise lika na staklenim vratima nasuprot njegovog pisaćeg stola.
„Nepoznat lik?“
„Da, definitivno.“
„Ali nekako, na neki čudan, instinktivan način mi prepoznatljiv. Jedino ova brada mi nekako strana“
Razgovarao je sa sobom.