PISMO KUSTURICE
Ja sam mio narodski čovjek
s neba vam se snio –
U svijetu maradonista, antiglobalista
cheguevarista,
jednom sam mahao titu dvaput putinu.
U naše bratije rodoljub i trgovac na malo,
srećković poslije b(r)ećković matije
imam svoj trag i rendžere
iluziju
grad u snijegu –
šarenilo egzotičnih zastava
svih siromašnih proleterskih zemalja,
starih američkih kadilaka
(jel to amerika nekad bolja bila?)
na ulicama s imenima
pop-ikona
i jeftine welcome podmetačine
poruka na sto jezika
Dovučem tako počasne goste
Iz vaših dječjih snova
skromne proste
filmske zvijezde
poneki rocky balboa johnny deep džepova
(s malim izuzetkom da ovaj možda bije žene)
ili kakve naivčine
otud
iz scandivie
kao ruben ostlund
i tako sve te koji imadu
anti-ovu anti-onu
besedu o obešenu zapadu
Izvučem te nonkonformiste
nakratko
iz svih konvencija
i zbijenosti svijeta
i to hitrim konformističkim
preletom helikoptera
slete na ovo parče cvijeta
Posadim ih za stol pun đakonija
pa malo pred ekran
(odcvrkuću ovo moje)
da kucnemo zdravicu
čašicom ljute
pokraj pucketave vatre
dopre miris borovine
pa kažite molim vas
ko ne bi odolio bar jedan dan?
“SJETITE ME SE 2022.“
Sjetio sam se dragi Krleža
ove kišne večeri petka početka vikenda slobode
sreli se u monologu glumca kakvog je
malo na filmu
sve mu tako dobro stoji svako vino
žene sjedokose godine šešir akcenti
i šerbedžijski samozadovoljni glas
kao da je upravo izašao iz neke bečke gradske
kavane naspram naše mehane.
Istovremeno
iznad nas u velikoj dvorani za velike rijeke ljudi
crvenim tepihom lijepih namjera grmi
danijela martinović
o tome kako se osjeća u svim tim širokim
mogućstvima svog izgleda
jer izgledati nije što i biti.
Ništa se vani uglavnom promijenilo nije
i dalje bijesno laju provincijalni psi
iz straha i mržnje iz mržnje i straha
prvo jedni na druge pa skupa
na sve živo što je krivo.
Vrijeme se računa neprecizno isto
na prije i poslije katastrofa
rolexi menadžera uredno redaju ljude
prije i poslije uzimanja duša
jer rad oslobađa beznađa.
Ništa se vani uglavnom promijenilo nije
u novom gradu samo neka nova
čeljad napuštena svjetlucavi romobili
za iznajmljivanje namamljivanje.
U starom gradu sve starijem svetijem
vuku za ruke turiste sve grabnije
i psuju im na sočnom našem
ako ne može do gole kože.
Ništa se vani uglavnom promijenilo nije
i dalje se pamte samo velike naopake stvari
s razbijena koljena na razbijeno koljeno
za sve manje brinu aplikacije
broje korake kazuju lijeva i desna skretanja
sto metara dvjesto.
Nostalgija je malo jača pogotovo
na ekranima iz kojih žive
da sve je bilo bolje a samo su bili
mlađi slađi.
Ništa se uglavnom promijenilo nije
osim mene sama
mirniji junačniji skromnost mi nije vrlina
prihvatam
nemoći krajeva odsustva rajeva.
PROMOCIJA
Nehajnost odjeće i
red diskretne zrele seksualnosti
izuzetkom nekolike mladosti –
zgusnuto zadovoljstvo u prostoru
lagodnog brbljanja
jezik gorljive namjere
i dijalektike što uzdiže svakog
u tom pjesničkom kafiću
iz koga će izaći laki i podmićeni
A kad se pogase reflektori
s pisca i maknu nasmiješeni autoriteti
dovedeni –
Ti postaješ mrtva riba
ogoljena
i sama,
loša knjiga.
Azer Tipura