Boje saharskog pijeska na mom prozoru
S neba će pasti 2×600 mg crvene i 2×450 mg žute
Srednje modulirano, precizno na šoferšajbe
Pločnike i prozore, kao šafranske kiše
Pada mi i u snu, zrnato nježno, krušljivo
Ne osjeća me nelagodno, u meni bubnjevi
Nalaz je unutar granica normalnog
NEGDJE Negdje prema sjeveru, 25.11.2015.
Šume su u novembru beskonačno kristalne
Tanuhne hipostilne dvorane
U kojima lebdi susnježica
Ispresjecana srebrnom paučinom dalekovoda
Umočenih u vlažnu prhkost humusa
Bunilo prozora čija svjetla proždiru mrak oko ceste
Stupovi stratusa umorili su se
Grozdovi kapljica ne daju im spavati
Lupkaju o pahuljaste linoleume oblaka
Ulični sat posvadio se s vremenom
Koje je iscurilo kroz kotačiće mehanizma
I brojčanik se zaledio na dva i petnaest
Šume su u novembru beskonačno kristalne
I Ivica i Marica sasvim sigurno neće naći
Put do kuće od kolača
Voda će isklokotati tišinu ptica
Koje su već davno trebale otići
A autobus u koji sam se učahurio
Bruji kao ogromno sušilo za kosu
Sporije od ptica, brže od lišća
Koje je zaboravilo otpasti na vrijeme
I sada u izbjegličkoj koloni