ALZHEIMER
Izgubila sam metode,
više se ne mogu sjetiti
kako da te ne volim ,
ni šta obući
kada ne želim
biti gola.
Više se ne mogu sjetiti
tvoga lica
niti kako su se ono zvala
naša djeca.
Kašika je samo otisak
nekog davnog jela.
Posljednje večere.
PISMO MAJCI
Niko nije bio kao ti. Još čujem
štopanje šivaće mašine Schneider
sa kojom si odhranila mene i brata.
U san su ulazili tvoji rohavi prsti
poput lepeta gigantskih krila
kako prelistavaju Burdu
traže savršen kroj.
Ima nešto. Ima neka sila. Voljela sam
tu tvoju samouvjerenost i talente
koje si imala, to čitanje misli
i osjećanja na daljinu, tu nemogućnost
da te se prevari.
I pola sata prije nego što će ti
samoj i smrvljenoj u bolnici
dostaviti konačan račun
sanjala sam kako govoriš:
Svijet je kroj u kojem je bol
neuništiv konac
a povezanost svega uvijek se
ispolji u korekcijama , i plakanju
jer je već kupljen štof
i nema se kud nazad.
PUSTI GRAD
I Sahrana živih
Januar je najbajkovitiji mjesec,
miješa glave i snijeg
snježana pahulje grije patuljke, bijedno pokriva kosti
najmilijih ptica. Jeli smo meso sutrašnjice, sutra posle posla
sjedali na obalama jalskim i
pili pivo.
Kad smo išli u picollo del mondo
jeli smo pizzu. dan nakon sv. patricka poskupljele su cigarete
dijete se gađalo malinama dok je stizao
ugalj. Naša govna su podstakla pahulje
u nasta de grande jeli smo pizzu.
njene oči su paučine. ostavila je bakšiš
čekala pola noći da bude budna
susjedi su gazili snijeg. neon se probio kroz
maslinaste glave
i čekali smo dživ dživ vjetrovima. bješe trulež
okolan kraj, tražili smo popiti kafu ispod
zlatnih grana, svježe i okupano
on je zauzvrat otišao moliti
naslonjen na bijele kuće, bješe i on već daleko
odakle se vidi ribarski kralj.
II Propovijed metala
Ostavio je kola ispred zgrade,
sutra možda budu tu
možda ne budu ali će zvati policiju i otići na posao
bacat ćemo koske u keltski križ
kazivati simpa i kako treba govoriti stihove.
Ovaj se pak drugi družio sa obješenim čovjekom
iznad Ketera se prislonio Gospodinu
i značajno govorio – rukovodilac je kupio auto, rukovodilac
Treći je crtao Skver odozgo i krovovi su linije
iza slomljenih linija stvarnost valova,
nije to više bio skver
bile su razlomljene linije i vidjela sam u džemperu
da je značajan ciklus rađanja.
A onaj, donekle u mirnoj tišini
obukao je novu jaknu i bio div,
nigdje nas nisu tako divno odgojile Nimfe kao tu
gdje bio je on div.
III Propovjed putovanja
Viknuh Marko i Marko već bješe zauzet
već bio otišao
na ušće pretkambrijske priče gdje smo se pitali
” hoće li pustiti granatu ” a posle ubrzano
Mak Dizdar
i gle gola tijela označena kako Vukosav kaže
cvrk cvrk cvrk
i gdje se pere maglom i utjeruje djecu
jer vojska odmara odmara odmara
i on je provukao karticu i ići ćemo rijekom
pa planinom sve do u šumu gdje šuma je šuma
u okvirima šume
a riječi se na riječi kače dok drugi piju vodu
koja se iznenada pojavila i bit će je
i posle nakon hrane gdje se Tiresija pojavljuje u oba
pola.
IV Propovjed isključenja
Stizala je voda ali i struja
po par sati po par sati svi smo je gledali.
Čula sam zatvarač i okean u gradskoj školjci
ljudi su ga šutali, igrali se
sve dok nije pala kiša. Po ekranu je išla reklama
tu i tu kazala je baka sahranit ćete nju
on je pristojan momak sa Audijem
nebo ima dobar posao. Hitna i policija stalno
u nasta de grande puštali su muziku. Na tom odlasku
življi je bio okean
sa kojim sam ugasila vatru. Bit će dobro cvrč provala je u
apoteci, umrlo je stiglo i donijelo vrućinu, bio je naš idol
skakali smo, slikali se
kapetane moj kapetane
kako munjom kako zmijom putovati
svjetovima.
V Sve što ponovo reče grom
Gospodin Koljić, trgovac, išao je
zlatarskom ulicom. Tamo gore sušili su majice
DA
zvona su oprala cestu. Nigdje nije bilo prašine
kod Peka sam gledala rupe od granata a jutro je stizalo
stizalo kao da se nikada neće dogoditi.
Marija Chardin
