DORUČAK ZA NAJSLABIJE MAČE
Da se razumijemo, Eni, ja ne mislim da je ovo pjesma.
Ovde se radi smo o mačićima.
Imam ih sedmero od dvije mačke, i jedno je posve, posve malo, najmanje.
Opisujem ti sada seansu mačjeg doručka.
Konzervu od četrsto grama ribiljh kockica koja košta samo jednu marku.
Ja mislim da je svjetska privreda opet u velikom usponu i eto,
zamjenio sam ovdje i Betovenovu simfoniju
sav taj krš i lom stvaranja svijeta za koncert horskog mačjeg
mjaukanja nad praznom zdjelicom.
Opisujem ti zbunjenost najslabijeg mačeta.
Njegovu naklonost da bude izgurano.
Znaš, nećemo nikada putovati onim vlakom kroz Sibir
i voljeti se na laticama ležajeva u vrelom kupeu,
niti jutrom piti čaj uz leden prozor.
Ja neću moći Eni, umoran sam. Došao sam umjesto svega toga
da te pozovem na veličastveni mačiji doručak za najslabije mače.
Sve druge ćemo skloniti, nahraniti na drugome mjestu.
BORHES NA SLADOLEDU
Borhes je u 75-oj godini odlučio probati kokain
i potom rekao: ništa, kao bombonice s mentolom
i svi su se potom, do njegove poslednje pjesme,
pitali na čemu je taj čovjek zapravo bio
USNE
U cijeloj povijesti ljubavne poezije
i u tolikim životima našim
bilo je tako malo, malo prave radosti
Samo teške ispovijesti o zabludama
i o tom kako smo s djetinjim ushitom
priređivali dočeke svemu
za što verovasmo da je ljubav
tako surovo povređujući i sebe i druge.
Jer sve nas je učilo tome da treba čuvati kao svetinju
Tu nepomičnu cjelovitost sopstvenog bića
a trebalo ga je srušiti zajedno sa svakom predstavom o njemu
i suprotno svakoj filozofiji i horoskopu
voljeti samo iz sopstvenih ruševina
I bilo je teško čekati da te ona prepozna.
Voditi ljubav sa svim tim stvorenjima
Na kojima nikada nismo našli usne
NARANDŽA
sad kad se okupljamo
samo u posebnim prilikama
kao spori i umorni ratni veterani
preživjeli članovi posade
koja se u ogromnoj šerpi od jeftinih ručkova
spustila niz vodopad s mnogo sunca
unatoč svemu tome što smo našli pod tom vodom
iz naših očiju i drugih blještavih rijeka
nijemo vreli istina o tome
da je porodica jedino mjesto na svijetu
gdje zadnja narandža u zdjeli
istruhne na stolu
Mensur Ćatić
