Draga djeco, tamo u Gazi
svaki dan gledam slike vaše patnje.
Voljela bih da mogu učiniti više od tihog svjedočenja,
da vas oslobodim boli-
nešto veliko i istinito, umjesto ovih pukih rečenica,
isprepletenih poput kose.
Draga djeco, tamo u Gazi
vidim vašu ljepotu, koja sija poput svjetlosti,
vaš osmijeh, unatoč umoru, očaj
u svijetu koji popušta pod svojim obećanjima.
Iako je put težak, vi ste hrabri i nalazite snagu u Bogu – i jedni u drugima.
Draga djeco, tamo u Gazi
neprijatelj drži svijet u svom stisku
i zlo se širi,
kao sjena koja sve dublje obavija zemlju.
Niko nije slobodan,
dok vi ne budite oslobođeni patnje.
Draga djeco, tamo u Gazi
moje riječi su male, besmislene, iz naleta,
ali moje srce nosi vašu bol, dan za danom.
Grlim vas
i šaljem ljubav koja nadilazi daljinu i vrijeme-
Tihi krik koji nažalost ne stiže dalje od ovih praznih riječi.
Admira Fazlić
Prevedeno sa holandskog jezika.
www.tijdschriftbuhne.blogspot.com
