VRLO DUGI KADAR
Ako razmotam zimu kao uže,
i preko konopca prebacim tanke siluete,
vidim kako se cijede sjene
i ukrućuje sunce.
Prvog toplog dana ove godine
otići ću od kuće
(tako je pisao moj kolega Taneski).
Promatram te, ponovno, izdaleka.
Ulaziš u mrak u kojem smo nekad
Prebirali jedno po drugom kao tragači za zlatom.
Posegnuo bi tada u dubine mog grudnjaka,
Tražeći grumenje neke ljudskosti
Do koje ni sama nisam mogla.
Ja bih tada raskopčala tvoju košulju,
Pokušavajući razabrati nekakvo bilo,
Bilo kakvo,
Samo da si dokažem da ovo nisu samo fizikalije.
30. april 2021.
Ima potrebe